Imam 23 godine i muškarac u kojeg sam se zaljubila ima 57. Velika je razlika znam, ali on je osoba uz koju se osjećam sigurno. Velika je razlika znam, ali on je osoba uz koju se osjećam sigurno.
On je tip muškarca kojeg sam oduvijek željela. Upoznali smo se na jednom partiju gdje sam radila kao promotorica, on je tamo bio poslovno. Nismo skidali pogled jedan s drugoga cijelu večer. Pozvao me za stol sa prijateljima i rekla sam zašto ne. Popili par pića i tako je krenulo sve. Dosta rano sam počela izlaziti sa frajerima tako da imam već neko iskustvo i znam što želim. Imam sigurnost u prilasku muškarcima i znam ih zadovoljiti. Nisam nikad si mislila da će čovjek u kojeg sam trenutno zaljubljena biti duplo stariji od mene. Znači izbrala sam ga zbog osobnosti. Ne zato što ima novaca i to što mi može pružiti sigurnost ili putovanja. Da putujemo i lijepo nam je, ali da i nema novaca svejedno bih ga voljela.
On još uvijek živi sa ženom i djetetom, ali rekao mi je da je spreman se odreći njih radi mene. Već mjesecima razmišljam što da mu odgovorim jer ne znam da li sam spremna za taj novi korak. Ja živim sa roditeljima. Njima naravno nisam ništa rekla, za to samo zna jedna moja frendica. Od nje imam potporu. Sve sam joj ispričala i kaže ako je ljubav da trebam biti s njim. Što bi mi samo rekli moji na to. Poludili bi sigurno. Nisu baš otvoreni za takve stvari. Dobro ih poznajem tako da bi sigurno teško podnjeli tu moju ljubav.
Volim ga jako. Stalno se čujemo i vidimo. Idemo uskoro na jedno veće putovanje tako da mislim da ću mu onda konačno reći da li se selim s njim ili ne. Mislim da nam treba nešto tako da donesemo odluku o našem životu. Ja ću nastaviti studirati i završiti faks i nadam se da bi trebalo to sve dobro funkcionirati. Sigurno nisam jedina koja se našla u takvoj situaciji i sigurna sam da je puno takvih parova uspjelo složiti si život. Treba biti samo hrabar i riskirati ako nađete takvu pravu ljubav.
0 komentari:
Objavi komentar