• This is slide 1 description. Go to Edit HTML of your blogger blog. Find these sentences. You can replace these sentences with your own words.
  • This is slide 2 description. Go to Edit HTML of your blogger blog. Find these sentences. You can replace these sentences with your own words.
  • This is slide 3 description. Go to Edit HTML of your blogger blog. Find these sentences. You can replace these sentences with your own words.
  • This is slide 4 description. Go to Edit HTML of your blogger blog. Find these sentences. You can replace these sentences with your own words.
  • This is slide 5 description. Go to Edit HTML of your blogger blog. Find these sentences. You can replace these sentences with your own words.

31. 01. 2018.

VANILIJA KOLAC SA JABUKAMA! ODLICAN KOLAC,BRZO SE SPREMA A UKUS JE OSVEZAVAJUCI..PREPORUCUJEM..


Potrebni sastojci za recept:
  • 4 jaja
  • 1 solja secera
  • 1 solja ulja odnosno 2 dcl)
  • 1 solja mleka

  • 2 solje brasna
  • 1 pecivo
  • 1 vanilin secer
za prvi fil :
  • 1 l mleka
  • 3 pudinga od vanile + 7 kasika secera

za drugi fil:
  • 1 kg rendanih jabuka
  • 5 kasike secera
  • 1 vanilin secer (moze i vise ako volite)
Priprema recepta:

Umutite mikserom jaja,secer i vanilin secer dok ne postanu penasta pa u tankom mlazu dodajte ulje,pa mleko i na kraju brasno pomesano sa praskom za pecivo..Izrucite pola testa u podmazan pleh ( mozete i u okrugli kalup za tortu br 26 ) pa pustite neka se pece oko 10 min dok kora malo ne pozuti..Onda pleh izvadite van pa preko njega premazite puding kremu pa preko kreme fil od jabuka..Sve to prekrijte ostatkom smese pa vratite u rernu jos 20 minuta da se ispece do kraja..Pre posluzivanja kolac pospite prah secerom..Pecite kolac na 180 stepeni.. Jabuke izrendajte dodajte secer pa ih lagano prodinstajte dok voda ne ispari..Ostavite da se ohladi..Puding skuvajte po uputstvu na kesici..Ja ih obicno skuvam pre nego pocnem da spemam testo tako mi je lakse.

Preuzeto sa: coolinarka.com Autor: Skopjanka

BASBOUSA – ARAPSKI GRIZ KOLAČ












Slatko i sočno ,kao iz 1001 noći. Stvarno odličan! Jednostavan a ukusan.

Sastojci:
  • 1 šolja šećera
  • 1 šolja brašno
  • 1 šolja kokosovo brašno
  • 1 šolja ulja

  • 1 šolja mleka a možete i jogurta
  • 1 šolja griza
  • po 1 kesica praška za pecivo i vanilin šećera
  • 3 kom. jaja
Sirup:
  • 2 šolje šećera
  • 1 šolja vode
  • 2 kašike soka od limuna,narandže ili ružine vodice
Priprema recepta:

Umutiti jaja sa šećerom i dodati ostale sastojke.Sipati u pleh obložen papirom za pečenje.Peći na 200 stepeni odprilike pola sata. U međuvremenu kuvati sirup od šećera i vode ,dok ne krene da ključa onda dodati sok od limuna i kuvati još oko par minuta.

Vreo kolač preliti sirupom i ostaviti da se dobro ohladi.Seći na kocke. Ja sam koristila pola šoljice ulja ,a u sirup samo jednu šoljicu šećera i bilo mi je dovoljno slatko,što je stvar ukusa.U nekim receptima sam nalazila da se mogu rasporediti i celi bademi po kolaču pre pečenja. Šolja je standard 250ml.

Posluživanje:

Poslužiti uz kafu Baharat ,orijentalni recept za kafu aromatizovanu karanfilićem,cimetom ,kardamomom i muskatnim cvetom.

Uživajte dragi moji! 

Preuzeto sa: coolinarka.com Autor: dragana007

BOG JE MISLIO NA SVE: Ovo je jedna od najljekovitijih biljaka na planetu, a mi ju uopće ne primjećujemo!



Kada je stvarao ovaj svijet, Bog je mislio na sve pa je svoje milosti prosuo po cijelome planetu. 
Svaka biljka, svaki cvijet, svaka i najmanja travka našeg planeta, ljubljena je od Boga pa je 
tako stvorena s beskrajnim smislom kojeg čovjek često ne zna prepoznati. 

Sve što je stvoreno, stvoreno je za čovjeka, njegov vrhunac stvaralaštva, pa je tako svaka biljka u službi Božje milosti. Tako i kadulja koja se od davnina ubraja u najljekovitije biljke cijelog planeta, stvorena je da bi služila čovjeku i Bogu. Davno prije, ljudi su to jednostavno znali, a danas čovjek zaokupljen nepotrebnim stvarima kao da ne vidi pravu zbilju stvari i pravu zbilju Božje milosti potpuno predane čovjeku kroz prirodu i sve što čovjeka okružuje. Kadulja se ubraja među najljekovitije biljke našeg planeta.

Njezino latinsko ime – Salvia officinalis – potječe od riječi salvare što znači spasiti ili liječiti. U grobnicama faraona ova biljka je bila glavni sastojak smjese za balzamiranje. Grčki liječnik U vremena Karla Velikog kadulju su sadili u svakom vrtu i smatrali najljekovitijom biljkom. Koristili su ju za liječenje skoro svake bolesti pa je zbog toga dobila status svete biljke. Ljekovite i djelotvorne tvari: Kadulja sadrži eterično ulje, salviol, salven, tion, pinen, cineol, borneol, kamfor, tanin, gorke tvari, bjelančevinu, škrob, gumu, ljepljive pobliže neistražene tvari, zatim kalcijev oksalat, soli fosforne kiselina, kalijeve i kalcijeve soli. Ljekovito djelovanje. Kadulja pročišćava krv, pospješuje izlučivanje sluzi iz organa za disanje, djeluje i na izlučivanje sluzi iz želuca, pa bolesnik ponovo dobije izgubljeni apetit.

Kod šećerne bolesti preporučuje se mješavina jednakih dijelova kadulje i stolisnika. Kadulja, ne samo da djeluje protiv upala, nego i liječi sve upale crijeva, želuca, jetre, žuči i mokraćnih putova. Čaj od kadulje izvanredno je sredstvo za grgljanje kod katara grla i ždrijela kod upale krajnika i sluznice u usnoj šupljini. Kadulja se koristi kod raznih znakova oboljenja izmjene tvari, utječe na liječenje reumatizma i gihta, a ne manje i čitavog niza nervoznih smetnji koje prate ova oboljenja. Čaj od kadulje je veoma važan za majke koje doje, jer povećano uživanje čaja kod odbijanja djece od majčinog mlijeka, umanjuje izlučivanje mlijeka. Uživanjem čaja od kadulje može se, pod stanovitim uvjetima, otkloniti sklonost pobačaju. Kaduljin čaj, ako se češće pije, jača cijelo tijelo, sprečava moždani udar i djeluje jako povoljno kod oduzetosti.

Jedina je ljekovita biljka, uz lavandu, koja pomaže kod noćnog znojenja. Liječi bolest koja prouzrokuje noćno znojenje, svojom iznenađujućom snagom otklanja slabost, povezanu s tom bolešću. Mnogi su liječnici upoznali dobra svojstva kadulje: s najboljim rezultatima koriste je kod grčeva, bolesti leđne moždine, oboljenja žlijezda, kao i drhtanja udova. U slučajevima navedenih bolesti popijemo u gutljajima dvije šalice čaja dnevno. Čaj izvrsno djeluje na bolesnu jetru, otklanja nadimanje i sve druge tegobe povezane s oštećenom jetrom. Pročišćuje krv, čisti sluz iz dišnih organa i želuca, jača tek i otklanja crijevne smetnje i proljeve. Kod uboda insekata na mjesto uboda stavljamo smrvljeno kaduljino lišće. Za vanjsku primjenu posebno preporučujemo kaduljin čaj kod upale krajnika, bolova u vratu, gnojne upale zuba, upale ždrijela i usne šupljine. Mnoga djeca i odrasli bi izbjegli operaciju krajnika da su pravovremeno koristili kadulju. Kada nemamo krajnika, koji kao policajci tijela zadržavaju i prerađuju otrove, ovi izravno djeluju na bubrege. Kaduljin oparak pomaže kod krvarećih i klimavih zubi, paradentoze i čireva na zubnom mesu. Grgljamo ili stavljamo komprese od vate. Čaj od kadulje se priprema tako da se 1-2 žličice kadulje prelije s 2 dcl vruće vode i pusti da odstoji 10 minuta. Čaj je poprilično jakog okusa i može biti neugodan za piti a piti se može i nekoliko puta na dan. Kadulja je definitivno biljka koju kao Božji dar trebamo imati u svojoj kućnoj ljekarni.

Preuzeto sa: dnevno.hr

PRIJE NEDJELJU MOME SAD BIVŠEM DEČKU BIO JE ROĐENDAN....


Prije nedelju dana mom sada već bivšem dečku bio je rođendan. Dugo smo i vezi, pa sam mu kupila fin poklon. Spremim se, obučem seksi veš i odem u njegov stan da ga sačekam (imala sam ključ)… 

Uđem, namestim se na krevet i kroz par minuta neko ulazi. Pomislim poranio je, kad ono neka cura skida se gola i ulazi u sobu. Obe vrištimo, zamotavamo se čim stignemo. U principu varao me sa njom već pola godine. A kako sam kasnije shvatila njih dvoje su to “odradili” bez ikakvih probelam kada sam ja otišla. Mogu vam samo reci da sam jako razocarana.

KOMŠINICA MI JE OTKRILA KAKO DA UKLONIM TEŠKU PRLJAVŠTINU SA KADE I TUŠ KABINE KORISTEĆI SAMO OVO…....



Genijalan trik koji će vam pomoći da uklonite i najuporniju prljavštinu sa kade i tuš kabine.
Da biste očistili kadu, pospite je samo sa boraksom i isčetkajte vlažnom četkom lagano. Tešku prljavštinu je na ovaj način najlakše ukloniti.

Možete je upotrebiti i za dno tuš kabine, ali za vrata vam treba nešto drugo. Upotrijebite obično ulje za kuhanje. Uspite ga u sprej bocu i dobro našpricajte vrata tuš kabine, ostavite neko vrijeme da djeluje, obrišite, pa pokupite višak masnoće starim peškirom. Na ovaj način ćete i usporiti nakupljanje prljavštine i sapunice. Ipak, najviše je onih koji se kunu u efikasnost mješavine deterdženta za suđe i sirćeta (u odnosu 1:1), posebno za staklene površine, ali i za gotovo sve druge osim mermera. Zagrijte sirće da bude vruće i onda pomješajte sa deterdžentom za suđe, dobro promućkajte i dobili ste moćno sredstavo za čišćenje. Sa njim možete čistiti kupatilo, sudoper, pločice,

Našpricajte, ostavite da djeluje oko petnestak minuta i pobrišite.

FERRERO ROCHER KOLAČ NAJBOLJI KOJI SAM PROBALA



Sastojci:
Za koru:
  • 100 g maslaca
  • 100 g šećera u prahu
  • 4 jajeta
  • 130 g Menaž čokolade
  • 1 kašika kakaoa
  • 1 kesica vanilin šećera

  • 70 g brašna
  • 1 kašičica praška za pecivo
  • 1/2 kašičice soli
  • 70 ml slatke pavlake
  • 130 ml mleka
Za krem:
  • 400 g nutele
  • 400 g krem sira

  • 250 g seckanih lešnika
  • 100 g napolitanki
Za glazuru:
  • 200 g Menaž čokolade
  • 200 ml slatke pavlake
Priprema:

Mikserom umutiti šećer i maslac, čokoladu otopiti na pari. U maslac dodati 4 žumanceta-jedno po jedno, ohlađenu čokoladu, kakao i vanil šećer. Brašno izmešati sa praškom za pecivo, dodati masi, lagano kašikom promešati. Mešajući dodajte slatku pavlaku, mleko i sneg od belanaca. Peći koru u plehu obloženom papirom za pečenje na 180 C oko 30 minuta. Gotovu koru ohladiti i preseći je uzduž i spremiti je za filovanje. Za krem izmiksati krem sir, dodati nutelu, seckane lešnike i izdrobljene napolitanke. Nafilovati tortu i preliti je čokoladom. Zagrejati slatku pavlaku, skloniti sa šporeta i dodati čokoladu. Lagano izmešati i preliti preko torte. Ukrasiti po želji.

Savet:

Ja sam ovu tortu pravila od duple mere, jer je preukusna-nije tako slatka, a puna čokolade. Moj savet svima koji se odluče da je prave da dupliraju sastojke, jer se brzo pojede za tili čas. Pozdrav!

29. 01. 2018.

SAMO ZA LJUBITELJE BRZIH AUTA: Recenzija popularnog Porsche Panamera 4S 2.9 V6 Biturbo


Brzina i performanse 2.9 V6 bi-turbo benzinskog motora snage 440 KS s pogonom na sve kotače, odličan dizajn, udobnost i opremljenost ukratko najbolje opisuju novu Porsche Panameru druge generacije. Već je s prvom generacijom Panamere predstavljenom 2009. godine Porsche izazvao veliku pozornost; do sada je prodano više od 150.000 komada. Predstavljanje najnovije, druge generacije prošlo je vrlo pompozno jer automobil ne da izgleda odlično nego izgleda opasno odlično.

S koje god da strane pogledate testiranu Panameru u crnoj metalik boji, savršena je. Čak i ključ svojom siluetom nalikuje na automobil. Nova Porsche Panamera razvijena je od nule, od početka, u razvoj je uloženo 500 milijuna eura tako da rezultat u konačnici mora biti za 10!

Ne zaboravite kako je riječ o automobilu dužine 5,05 metara te da dizajnerima sigurno nije bio lak zadatak napraviti ljepšu Panameru od prethodne. Istina, prethodnika je već lagano nagrizao zub vremena, iako će taj dizajn i dalje ostati zanimljiv još godinama poslije. Ali, nova Panamera mami da se, kao nekada, na zid zalijepi veliki poster omiljenog automobila. Samo je pitanje iz kojeg kuta gledati u automobil jer iz svakog odlično izgleda. Nije to samo naše (subjektivno) mišljenje nego i mnogih kolega, prijatelja, poznanika, ljudi s društvenih mreža - svi se slažu kako je Porsche napravio „big deal“ s novom Panamerom. Uz novi dizajn stigle su i nove tehnologije, novi motori.

Nama se osobno najviše sviđa stražnji bočni dio s predivnim siluetama i linijama kojima se naglašava tankoća automobila u GT linijama - vizualno je sada Panamera tanja i elegantnija od prethodnika, kao da je prethodnik otišao na fitness. Tu odmah nastavljamo sa stražnjim LED svjetlima koja su „posuđena“ s modela 911. Nadamo se da ih Panamera neće nikada morati vratiti ili pak tu „uslugu“ može uzvratiti nekim svojim dobrim detaljem. A takvih detalja zaista ima puno.

Linija s boka izgleda kao da je riječ o pravom GT-u, u kupe stilu s dvoja vrata. Crta koja povezuje lijevo i desno stražnje svjetlo je vrlo decentna i tanka tako da možete očekivati kako će se vozači iza vas lijepiti kako bi što duže pratili upravo ta svjetla. Straga se ponosno ističe oznaka Porsche i Panamera 4S, a ispod se nalazi prtljažnik... Ma o tome ćemo nešto kasnije, iako znamo da vas zanima koliko prostora automobil nudi.

Četiri ispušne cijevi naznaka su nečega velikoga ispod prednje haube. A tamo se nalazi trenutno „slabiji“ benzinski motor u ponudi - 4S označava Porscheov bi-turbobenzinski 2,9-litreni V6 motor snage 440 KS. Uskoro taj motor ipak neće biti najslabiji u ponudi jer će stići i V6 3.0 motor snage 330 KS dostupan u verziji sa stražnjim pogonom te s pogonom na sve kotače. Trenutno su na našem tržištu, uz testiranu Panameru 4S dostupne dizelska 4S i Turbo inačica, sve su s pogonom na sve kotače i s automatskim 8-stupanjskim mjenjačem.

I s prednje strane je ovo rasni, originalni Porsche kojem ništa ne kvari ugođaj da se radi o originalu iz Stuttgarta - duga hauba s aerodinamičnom izvedbom i s velikim LED svjetlima zaziva ljubomoru, zazubice i sve ono što vam padne na pamet u ovom trenutku, a pobudit će svima emocije. Nastup automobila je vrlo dinamičan uz lijepo dizajnirane zaista ogromne stražnje lakometalne 21-inčne naplatke s gumama 315/30 R21 te naprijed u dimenziji 275/35 R21. Cijena širih guma je oko 9000 kuna po komadu u slobodnoj prodaji. Uz naplatke, duže gledanje u vozilo bez treptanja očnim kapcima izazvat će i bočne „škrge“ za provjetravanje.

Nova Panamera je dužine 5049 mm (34 mm duža od prethodne), širine 1937 mm (6 mm šira) i 1423 mm visoka (5 mm viša), uz međuosovinski razmak od 2950 mm te prtljažnik obujma 495 do 1304 litre.

Pokrećemo snažni motor pritiskom na prekidač s lijeve strane upravljača, a iz stražnjih ispušnih cijevi začuje se strašan, gromoglasan zvuk nakon što odaberemo dodatno otvaranje zvuka kroz cijevi auspuha. Zgodno je što se u bilo kojem od tri ponuđena načina postavki vožnje putem gumba na kolu upravljača može pritiskom na gumb utjecati na glasnoću zvuka - u Normalu, Sportu ili Sportu Plus te u Individualu. Zvuk je glasniji nego u Porscheu 911 991 Turbo S.

Dakle, možemo se voziti u Normal načinu, a da u kabini i iza nas sve grmi od zvuka. Vjerujte nam na riječ, zvuk koji dopire izaziva trnce, jezu, povećava broj otkucaja srca. Naravno, ako ste pravi petrolhead u glavi i duši onda ćete uvijek uživati u ovakvom zvuku. Sportski sustav ispuha u kombinaciji s promjenama stupnjeva prijenosa čini nas puno snažnijima i odvažnijima pa ćete kupnjom Porsche Panamere i to „besplatno“ dobiti.

Očekivano, performanse na cesti mogu biti samo za pričanje i prepričavanje - 550 Nm okretnog momenta (20 KS i 30 Nm više nego prethodnik), snaga od 440 KS te maksimalna brzina od 289 km/h, uz ubrzavanje s mjesta do stotke za samo 4,4 sekunde odnosno 4,2 sekunde uz Sport Chrono. Govorimo o automobilu mase 1840 kilograma.

U ponudi su i još dva motora, uz kasnije dostupnu hibridnu verziju Panamera 4 E-Hybrid snage 462 KS sa šest cilindara i PDK mjenjačem te (uz povoljniju očekivanu cijenu za) benzinsku Panameru s benzinskim 3.0 motorom snage 330 KS, uz pogon na stražnje kotače:
- Panamera Turbo 4.0 V8 s 550 KS (770 Nm) ima 30 KS i 70 Nm više nego prethodnik, do stotke ovaj benzinac ubrzava za 3,8 sekundi (uz Sport Chrono paket za 3,6 sekundi), najveća brzina je 306 km/h, a ima i kontrolu cilindara tako da se može voziti i s četiri aktivna cilindra
- Panamera 4S V8 Diesel s 422 KS u području od 1000 do 3250 okretaja nudi 850 Nm okretnog momenta te je ovo najsnažniji dizelski motor u Porscheima. Top speed je 285 km/h, a ubrzanje od 0 do 100 km/h za 4,5 odnosno 4,3 sekundi.

Osjećaj na papučici gasa testirane Panamere je britak, poveznica vozača, motora i podvozja s cestom je savršena pa prolasci kroz serpentine i oštre zavoje prolaze nevjerojatno lako uz pogon na sve kotače koji se prebacuje naprijed i natrag prema potrebi. Iskreno, nismo imali osjećaj da se vozimo u vozilu dužine 5,05 metara. U stvarnosti je Porsche Panamera puno kompaktnija dok se sjedi u njoj. Voljeli bismo imati još tvrđi osjećaj na električnom servo upravljaču, ali razumijemo da se ovdje ipak radi o obiteljskoj limuzini.

Na tome moramo odati priznanje instruktorima i dizajnerima koji su tako velik obiteljski automobil uspjeli složiti da vozač izgubi osjećaj dužine i eventualno straha od prolaska kroz oštre zavoje. Ovjes s tri nove komore zračnog ovjesa omogućuje udobnost i sportske performanse te više sigurnosti; visinom se prilagođava odabiru načina vožnje.

Sve to prati odličan i kirurški precizan 8-stupanjski automatski mjenjač s dvostrukom spojkom (PDK II) i s ručnim (sekvencijalnim) načinom mijenjanja brzina putem ručice mjenjača ili pak preko polugica na kolu upravljača.

Cjelokupnu situaciju nadgledamo putem pet instrumenata, karakterističnih za Porsche. U Panameri je samo središnji instrument analogni, s lijepim okretomjerom te digitalnim prikazom brzine vožnje. Ostala četiri instrumenta su sada ekrani na kojima je sve nacrtano. Nacrtano je u Porsche stilu, ne brinite. Desno se nalazi veliki 12-inčni ekran postavljen horizontalno koji „osjeti“ naš prst čak i dok nismo dotaknuli ekran (pojave se tada neki dodatni izbornici na ekranu).

A automobil se podešava i putem taktilnog osjećaja dodira (haptic) putem tipki smještenih na crnoj površini pored ručice mjenjača koje kao na tipki ispod ekrana na novom iPhone 7 mobitelu pa u suštini pritisak ne proizvodimo mi svojim dodirom, a onda se povratno uz pomoć vibro motora u našim prstima javlja osjećaj kao da smo zaista pritisnuli neku tipku. Jako cool osjećaj u svakom slučaju.

Sve ostale prave, fizičke tipke na toj površini su metalne i zaista pružaju premium osjećaj, uz Carbon paket. U interijeru se može pronaći zaista jako puno toga, nema minijaturizacije u smislu smanjivanja broja gumba nego ih ima jako puno. Odlično za one koji vole biti okruženi velikim brojem gumbića. Fasciniraju i sportska sjedala u prednjem dijelu vozila koja su ugodna za duže vožnje, bez zamora. Unutarnji retrovizor je svakako jedan od najljepših u posljednje vrijeme u novim automobilima. Prolazite li pored Porscheovog salona, ne propustite navratiti.

Očekivano, u interijeru mjesta ima kao u priči, i straga je osjećaj „direktorski“ uz ekran na kojem se također može upravljati multimedijom kao i na prednjem ekranu, okruženi smo modernim tehnologijama koje je nemoguće na jednom mjestu nabrojati - četiri kamere koje stvaraju sliku kao iz ptičje perspektive, nudi se odlično sučelje multimedije, fantastičan zvuk s Bose ozvučenjem, sustav koji pazi u vožnji ako se previše približimo drugom vozilu ispred nas, adaptivni tempomat, sustav za zadržavanje unutar vozne trake, prepoznavanje prometnih znakova.

U interijeru se nalazi napredni kokpit na koji se može povezati pametne telefone, a novi Porsche Communication Management (PCM 4.1) uključuje i potpuno novi spektar povezivanja pametnih digitalnih sadržaja i online usluga - na primjer, daljinsko upravljanje nekim funkcijama preko smartfona čime se postiže učinkovitije korištenje vozila.

Kad pokrenemo motor, zaboravljamo na sve te gumbe i usredotočujemo se samo na cestu, dobar upravljač i zvuk koji dolazi iz auspuha i „sound generatora“ jer šesterocilindrični motor ne proizvodi neki primjetan sportski zvuk, nakon što se podigne hauba i baci pogled na njega, uz koncentraciju na zvuk. Na cesti je potrošnja vrlo različita, kreće se od 12 do 25 litara. Tvornički podatak: prosječna potrošnja u kombiniranoj vožnji: 8,2 – 8,11 l/100 km.

Ovo su početne cijene po kojima nova Porsche Panamera može biti vaša:
- Porsche Panamera 4S - 1.215.117 kuna
- Porsche Panamera 4S Diesel - 1.237.518 kuna
- Porsche Panamera Turbo - 1.677.457 kuna

Porsche Panamera 4S s dodatnom opremom iz koje izdvajamo Bose zvučnički sustav, potpuni kožni paket, panoramski krov, 21-colne kotače Turbo Design, ispušni sustav Sport s dvostrukim završecima, hlađenje i grijanje prednjih sjedala, automatsku 4-zonsku klimu ima cijenu 1.669.148 kuna, a cijena za testirano vozilo je 1.511.085 kuna.

ZALJUBLJENI SAMI U SEBE: Ovo su glavni simptomi da ste narcisoidna osoba!

Narcisoidni poremećaj ličnosti karakteriše uvećano osećanje samouvažavanja i jedinstvenosti („zaljubljenost u samog sebe“). Vrednost sopstvene ličnosti se nerealno naglašava uz izraženu egocentričnost. Često fantaziraju o neograničenom uspehu, velikim sposobnostima, superiornosti, lepoti, inteligenciji, velikoj moći ili idealizovanoj ljubavi. Cilj i funkcija ovih fantazija je da popuni i zameni realnost kao i ambicije koje se ne mogu ostvariti.

Osobe sa narcisoidnim poremećajem ličnosti stalno traže pohvale, divljenje i pažnju. Preokupirane su utiskom koji ostavljaju na okolinu. Veruju da su jedinstveni i specijalni i da njihovi problemi mogu biti shvaćeni samo od strane drugih specijalnih osoba „visokog statusa“. Veću pažnju obraćaju na formu nego na suštinu. Često je prisutna i nesposobnost empatije i na kritiku drugih reaguju hladnoćom, indiferentnošću ali i sržbom.

-Stepen poremećenosti varira od neurotičke do izrazito disfunkcionalne razine poremećenosti.
-Osobe s narcističkim poremećajem, obično su socijalno vrlo prihvatljive, uspješne, šarmantne, ali jedini deficit koji pokušavaju šarmantnošću prikriti je u stvaranju intimnih kontakata.
-Često taj deficit prikrivaju napredovanjem na radnom mjestu.

U ljubavnom životu je često prisutna ideja: „onog dana kada sam zavoleo/la sebe, začela se najdivnija ljubavna idila na svetu“ (Psihijatrija – J. Marić). Međuljudski odnosi imaju tendenciju da osciliraju između idealizacije do potpunog obezvređivanja.

Poremećaj ličnosti predstavlja trajni, duboko ukorenjeni i nefleksibilni subjektivno-doživljeni obrazac ponašanja. Ovo nefleksibilno, maladaptivno ponašanje značajno odstupa od očekivanog ponašanja u socijalnom i kulturnom miljeu osobe. Uočljiv je u dve ili više oblasti gde spadaju: spoznaja, afekt, interpersonalno funkcionisanje i kontrola impulsa. Obrazac je nefleksibilan i prisutan je u širokom spektru ličnih i socijalnih situacija. Ovakav vid ponašanja vodi u probleme i slabosti radnog i socijalnog funkcionisanja, kao i probleme u drugim oblastima svakodnevnog življenja. Njegov početak se može videti u ranom odraslom dobu i adolescenciji.
Simptomi narcisoidnog poremećaja ličnosti

Ovaj poremećaj se prepoznaje po najmanje pet sledećih simptoma:

preteran osećaj samoživosti (npr. preteruju kad pričaju o svojim dostignućima i očekuju priznanja iako ih nisu zaslužili)
preokupacija fantazijama bezgraničnog uspeha, moći, briljantnosti, lepote ili idealne ljubavi
veruju da je su „posebni“ i da ih mogu razumeti samo oni koji su mu slični, tj. ljudi koji mahom imaju visok status u društvu
zahtevaju od drugih da im se prekomerno dive
narcis uviek smatra da ima pravo na nešto (oni očekuju od drugih da se ovi automatski slažu s njihovim željama)
sebično iskorišćavanje drugih sa ciljem postizanja svojih vlastitih ciljeva
nedostatak empatije (nisu voljni ili sposobni da prepoznaju potrebe i osjećanja drugih ljudi)
često zavide drugima i vjeruju da drugi zavide njima
pokazuju arogantno, nadmeno ponašanje i stav

Zbog toga što se poremećaji ličnosti opisuju kao dugotrajan obrazac, oni se najčešće dijagnostikuju u odraslom dobu. Neuobičajno je da se dijagnostikuje u detinjstvu ili adolescenciji, jer su deca i tinejdžeri u konstantom razvoju i u pubertetu. Međutim da bi se ovaj poremećaj dijagnostikovao kod deteta ili tinejdžera, naznake bi morale da budu prisutne najmanje godinu dana.

Narcisoidni poremećaj ličnosti je češći kod muškaraca nego kod žena. Rasprostranjenost ovog poremećaja je 6.2 procenata.

Kao i većina poremećaja ličnosti, narcisoidni poremećaj ličnosti obično se smanjuje u intezitetu sa godinama i mnogi ljudi sa ovim problemom gotovo i da ne doživljavaju najekstremnije simptome kada su u 40-im i 50-im godinama.

Kako dijagnostikujemo narcisoidni poremećaj ličnosti?

DISOCIJACIJE:
-To su stanja svijesti u kojima dolazi do njenog podvajanja da bi se izbjegla neugodna stvarnost. Disocijacije koje nastaju u takvih bolesnika izazivaju privremenu i drastičnu modifikaciju ličnosti ili osjećaja vlastitog identiteta. U te modifikacije spadaju: fuge, histerične konverzivne reakcije, kratkotrajno poricanje odgovornosti za svoja djela ili osjećaje, stanja transa ili rizično ponašanje.
PROJEKCIJA:
-Omogućava osobi da drugima pripiše svoje osjećaje, koje sama sebi ne može priznati. Projekcija izaziva predrasude, odbacivanje bliskosti zbog paranoidne sumnje, pretjeran oprez pred izvanjskim opasnostima i osjetljivost na nepravde.
SHIZOIDNA FANTAZIJA:
-To je tendencija da se zamišljeni odnos i osobni sistem uvjerenja rabi radi rješavanja konflikata i ublaživanja usamljenosti. Za razliku od psihotičnih bolesnika, osobe s poremećajem ličnosti koji stvara shizoidne fantazije ne vjeruju drugome u potpunosti i ne ustraju na ostvarenju svojih fantazija.
HIPOHONDRIJALIZA:
-Transformira osjećaje prema drugim ljudima oje osoba ne može verbalizirati (proizilaze iz žalovanja, osamljenosti i sl.), u neprekidne brojne somatske pritužbe koje su izraz čvrsto ukorijenjenog vjerovanja da imaju neku somatsku bolest. Takvi bolesnici naglašavaju svoju patnju, ne podliježu logičnom uvjeravanju niti liječenju, a kod ljekara se pojavljuje osjećaj bespomoćosti i prijezira.
OKRETANJE PROTIV SEBE:
-To omogućava da se agresija usmjerena prema drugima izrazi na posredan i neučinkovit način kroz pasivnost. Ona uključuje neuspjehe koji više pogađaju druge nego samu osobu.
ACTING OUT:
-To je izravni pokušaj da se razriješi nesvjesni konflikt s motoričkom ili drugom aktivnošću, a motiviran je više instinktivnim potrebama nego stvarnom situacijom. Često nije usmjeren prema nekoj određenoj osobi.
RASCJEP:
-Omogućava da se ljudi prema kojima je postojao ambivalenti odnos u prošlosti podijeli u sasvim dobre „spasitelje“ i sasvim loše „zlotvore“. Rascjepom se izbjegava nelagoda kad istu osobu treba voljeti i ljutiti se na nju.

Poremećaje ličnosti kao što je narcisoidni poremećaj ličnosti obično dijagnostikuje specijalista za mentalno zdravlje, kao što je psihijatar ili psiholog. Lekari opšte prakse nisu specijalizovani da dijagnostikuju ovaj poremećaj. Dakle ako se prvobitno obratite svom izabranom lekaru opšte prakse o ovom problemu, on bi trebalo da Vas uputi specijalisti za mentalno zdravlje na dijagnostiku i dalje lečenje. Ne postoji laboratorijska analiza ili genetski test koji se može primeniti za postavljanje dijagnoze ovog poremećaja.

Mnogo ljudi sa narcisoidnim poremećajem ličnosti retko traže pomoć. Ljudi sa poremećajem ličnosti često ne traže tretman sve dok poremećaj ne počne znatno da ih ometa ili da na neki drugi način utiče na njihov život. To se najčešće dešava kada se iscrpe odbrambeni resursi osobe za nošenje sa stresom i drugim životnim događajima.

Dijagnozu narcisoidnog poremećaja ličnosti postavlja specijalista za mentalno zdravlje upoređujući Vaše simptome sa gore navedenim i donosi odluku da li Vaši simpotomi ispunjavaju kriterijume za dijagnostikovanje ovog poremećaja.
Uzroci narcisoidnog poremećaja ličnosti

Istraživači danas ne znaju šta uzrokuje narcisoidni poremećaj ličnosti. Postoje mnoge teorije, međutim, samo o mogućim uzrocima narcisoidnog poremećaja ličnosti. Većina stručnjaka se slaže sa biopsihosocijalnim modelom uzročnosti – pod ovim se podrazumeva da se uzrok mora potražiti u celokupnoj životnoj istoriji osobe. Naime, uzrok se najverovatnije može pripisati spletu bioloških, genetskih faktora, zatim socijalnih (način na koji je osoba u ranom detinjstvu uspostavljala svoje prve relacije sa roditeljima kao i sa drugom decom) i psiholoških (temperament koji oblikovan sredinom u kojoj je osoba odrastala, kao i naučeni koping mehanizmi). Odavde možemo zaključiti da nije dovoljan jedan faktor za nastanak poremećaja, već kompleksno, isprepletano delovanje svih navedenih faktora. Ako osoba ima ovaj poremećaj ličnosti, postoji velika mogućnost da poremećaj naslede deca.
Tretman narcisoidnog poremećaja ličnosti

Tretman narcisoidnog poremećaja ličnosti obično podrazumeva dugoročnu psihoterapiju uz pomoć terapeuta koji ima iskustva u lečenju ove vrste poremećaja ličnosti. Lekovi se takođe mogu prepisati da pomognu kod određenih simptoma.

28. 01. 2018.

POREMEĆAJI LIČNOSTI: Saznajte da li imate ove simptome!

Poremećaji ličnosti  predstavljaju karakteristične i trajne obrasce ponašanja, mišljenja i osećanja koji prilično odudaraju od onog što je uobičajeno. Ove devijacije se obično javljaju u sferi volje, nagona i emocija.

Poremećaji ličnosti označavaju stanja ili oblike ponašanja koji otkrivaju karakteristični životni stil pojedinca i način na koji on komunicira s drugima.

Poremećaj ličnosti se najčešće javlja u adolescenciji. Ovi poremećaji se nastavljaju tokom života, i ukoliko se osobe ne obrate za pomoć, moguće je da se strukturiraju u sve pervazivnje obrasce neprilagođenog ponašanja. Međutim, pojedina istraživanja kažu da se s godinama manifestacije nekih od poremećaja ličnosti mogu i ublažiti, mada ne i nestati.

Pojedini simptomi poremećaja ličnosti se mogu primetiti već u detinjstvu i to u vidu nemira, poremećaja pažnje, agresivnosti i laganja. Međutim, dete nikada neće dobiti dijagnozu poremećaja ličnosti. Razvojne turbulencije mogu biti prolazne i, čak iako deluju veoma burno, ne moraju se nužno strukturirati u poremećaj ličnosti. Ukoliko dete pokazuje karakterne promene ili haotično i neprialogođeno ponašanje, psihijatri će ga često dijagnostifikovati kao “poremećaj ponašanja”. Izvesni poromećeaji ponašanja se mogu strukturirati u poremećaje ličnosti tek u adolescenciji, ranom odraslom dobu.

Poremećaj ličnosti predstavlja manja ili veća odstupanja od psihički normalnog ponašanja. Ona nisu posledica duševne ili neke druge bolesti, već su pre stanja, poremećaji adaptacije i posledica neadekvatnih najranijih odnosa. Genetski faktori se sve više pominju kao mogući okidač za poremećaj ličnosti. Sredinske faktore ne smemo zanemariti, jer, u najmanju ruku, na odnose u primarnoj porodici utiče i šira sredina i društvo. Postoji nekoliko tipova poremećaja ličnosti kao što su paranoidni, antisocijalni, granični, histrionski, narcistički, inhibirani, zavisni, opsesivno-kompulzivni i pasivno-agresivni poremećaj ličnosti. U pojedinim klasifikacijama neki od nabrojanih izostaju, dok se u drugim sreću i podrvrste goreopisanih.

U DSM-u IV (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th edition) opisano je 10 različitih oblika poremećaja ličnosti. Zbog međusobnih sličnosti u crtama ličnosti, njih 10 podijeljeno je u 3 veće grupe. Grupu A čine čudna/bizarna ili ekscentrična ponašanja i  ličnosti ; grupu B čine dramatična, emocionalna i nestabilna skupina osoba; U grupu C ubrajamo anksiozna stanja i ličnosti.

Prema DSM-u IV, poremećaj ličnosti karakteriše:

•         Trajan obrazac doživljavanja i ponašanja koje značajno odstupa od očekivanja kulture individue.
•         Manifestuje se kao nefleksibilni odgovor na širok spektar ličnih i socijalnih situacija.
•        Ovi obrasci ponašanja su često povezani sa značajnim stepenom patnje, ali ne uvek, kao i s problemima u socijalnim, profesionalnim, intimno-partnerskim  i drugim oblastima funkcionisanja.
•         Javljaju se u adolescenciji, stabilni su i produžavaju se tokom odraslog doba.

Grupa A. Čudna ili ekscentrična grupa –  uključuje paranoidni,  shizotipni i shizoidni poremećaj ličnosti. Osobe pogođene ovim poremećajem koriste obrambene mehanizme projekcije i fantazije. Projekcija se odnosi na projektovanje (izbacivanje iz sebe u drugu osobu) neprijatnih misli i osećanja Fantaziranje/sumanutosti se odnose na stvaranje izmišljenog sveta pomoću kog se osoba nosi s problemom usamljenosti ili ispraznosti. Paranoja je osećaj proganjanja ili ideja nepravednog tretmana od strane okoline (npr. ideja osobe da ostatak sveta priča o njoj, podsmeva joj se i da je, ma šta ona radila, centriran na nju u (dominantno) negativnom kontekstu).

Grupa B. Dramatična, emocionalna ili nestabilna grupa – uključuje histrionični poremećaj ličnosti, narcisoidne, antisocijalne poremećaje  i  granični poremećaj ličnosti.
Osobe pogođene ovim poremećajima koriste obrambene mehanizme poput disocijacije, poricanja, crnog-belog pogleda na svet, ljude, okolinu (engl. “splitting” – cepanje na samo dobre ili samo loše aspekte pojedinih ljudi i pojava i nemogućnost pomirenja rascepljenih aspekata u trenutku preplavljenosti negativnim emocijama) i nekontrolisanog motoričkog izražavanja misli i emocija – odigravanje (engl. “acting out”). Disocijacija se odnosi na nesvesno “zaboravljanje” neprijatnih osećanja, ideja i doživljaja. Poricanje je  usko povezano s mehanizmom disocijalcije. Osoba koja poriče “odbija” da prizna neku misao ili osećanje, ili pak želi, ali to ne može. Za takve osobe kažemo da zatvaraju oči pred svetom ili da ne mogu pogledati istini u oči.  “Splitting” – mehanizam cepanja je odbrambeni mehanizam crno-belog pogleda na svet, nemogućnost pomirenja suprotnosti. Cepanje se može odnositi i na ljude i na život i životne pojave. Osnovna karakteristika je mišljenje tipa “sve ili ništa” osoba sklona cepanju nakon osujećenja deevaluira svet, dok nakon prijatnih doživljaja teži da ga idealizuje. Integracija suprotnosti ne postoji. Takva “romantična” podela sveta na crno-beli otežava uspostavljanje kompleksnijih, svakodnevnih ljudskih kontakata i odnosa.
Poromećaji raspoloženja često prate opisane odbrambene mehanizme kod osoba s ovim poremećajima ličnosti.

Grupa C. Anksiozna  grupa uključuje – zavisni, izbegavajući poremećaj ličnosti i opsesivno-kompulsivni poremećaj ličnosti. Osobe zahvaćene ovim problemima koriste obrambene mehanizme izolacije, pasivne agresije i hipohondrijaze. Izolacija se svodi na odvajanje neprihvatljivih ideja ili postupaka od emocija (izolacija afekata). Pasivna agresija se javlja kada je otpor okrenut prema sebi. Pasivno agresivna osoba će kimnuti glavom i načelno se složiti, a zatim će iskazati svoj otpor indirektno, kroz nedelovanje. Hipohondrijaza je često prisutna kod osoba s poremećajima ličnosti, posebno kod zavisnih i pasivno-agresivnih tipova.

Definicija poremećaja ličnosti u DSM-V (najnovijem priručniku mentalnih poremećaja, čije zvanično izdanje očekujemo 2013. godine) je izmenjena u odnosu na DSM IV. Umesto svrstavanja ljudi u kategorije pojedinih poremećaja ličnosti, u DSM-u V je primenjen dimenzioni pristup. To znači da se svaki poremećaj ličnosti procenjuje s obzirom na intenzitet ispoljavanja karakterističnih načina reagovanja, funkcionisanja i poimanja sveta i sebe. U DSM-u V: Poremećaji ličnosti predstavljaju neuspeh u razvoju osećaja samo-identiteta i kapaciteta za interpersonalno funkcionisanje koji bi bili adaptivni u kontekstu kulturnih normi i očekivanja društva individue.

Tipovi poremećaja ličnosti su u DSM-u V sažeti u odnosu na prethodni dijagnostički priručnik mentalnih poremećaja i svode se na svega pet međusobno različitih poremećaja ličnosti: antisocijalni poremećaj ličnosti i psihopatija koji podrazumeva negativne emocije, nedostatak saosećanja i, često je povezan s kriminalnim ponašanjem, izbegavajući, koji podrazumeva povučenost, introvertiranost i sklanjanje od sveta, granični (borderlajn), koji se odnosi na bazične antagonizme, ranije opisan fenomen cepanja i «crno-beli» pogled na svet, bazičnu nestabilnost i emocionalnu «klackalicu», opsesivno-kompulsivni, kako sama fraza kaže uključuje prisilne misli i radnje. Misli su često osobama bizarne i nerazumljive, a radnje smatraju nepovezanim s mislima. Prisile umeju biti izuzetno uporne i onesposobljavajuće,  i šizotipski, najblaže rečeno podrazumeva šizotipiju, dakle, otuđenje od socijalne okoline i smanjenu mogućnost izražavanja emocija.

Uzrast i održavanje poremećaja ličnosti:

•         Dijagnostifikuju se tek kada osoba napuni punoletstvo

•         Najčešće se javljaju u adolescenciji i ranim odraslim godinama.

•         Klaster C  (anksiozna grupa) se javlja u kasnijem životnom dobu od drugih poremećaja

•         Većina osoba s poremećajem ličnosti ispoljava manifestacije ovih poremećaja i u detinjstvu

•     Kako osoba stari, karakteristike poremećaja ličnosti se mogu ublaživati, posebno kod grupe B  (dramatičnih i nestabilnih). Impulsivnost je osobina koja najranije iščezava

•         Klaster A (ekscentrici)  se u srednjim godinama ređe pojavljuje na klinikama (osim ukoliko se poremećaj ličnosti ne struktuira u shizofreniju)

•         Najtrajniji je klaster C (anksiozna grupa poremećaja ličnosti)

Učestalost poremećaja ličnosti:

–         Učestalost svih oblika poremećaja  ličnosti kreće se oko 13%,

–         Grupna učestalost opšte populacije ukazuje da se muškarci  češće sreću u nekoj od ovih grupa (18%), a  žene  ređe (11%),

–         Psihijatrijski podaci kažu da oko 15% svih hospitalizovanih ljudi s mentalnim problemima dolaze iz grupe poremećja ličnosti

–         Kod poremećaja ličnosti je visoka stopa samoubistva i kombinacije s drugim vidovima mentalnih problema

–         Pojedine statistike kažu da je mnogo ljudi s poremećajem ličnosti koji se ne «leče»  oko 30-50%

–         Neke prognoze tvrde da će poremećaji ličnosti biti najučestaliji nepsihotični psihijatrijski poremećaji u budućnosti, tzv, nepsihotična psihopatologija budućnosti sa 15 puta većom učestalošću od shizofrenije, 1,5 puta češća od bolesti zavisnosti, raširenija od psihosomatskih i psihodegenerativnih poremećaja.

–         Očekuje se slična raširenost poremećaja ličnosti  i depresivnih poremećaja (za koje znamo da su trenutno najzastupljeniji u svetu)

RIJEŠITE SE NESANICE: Efikasne metode za liječenje nesanice

Ko je bar jednu noć proveo budan zna da nema nežnije, ali ni mučnije tiranije od nesanice. Istraživanja pokazuju da oko 10% Ijudi pati od hronične nesanice, a čak 40% žena i 30% muškaraca ima bar povremeno probleme sa spavanjem. Pri tome, njihove žalbe odnose se, ili na teškoće u vezi sa uspavljivanjem, ili na učestalo buđenje tokom noći i isprekidano spavanje, ili na rano jutanje buđenje uz nemogućnost da se ponovo utone u san (ovo poslednje naročito je karakteristično za starije ljude).
Šta je nesanica?
Postoji tri kriterijuma koji moraju biti ispunjeni da bi se moglo reći da postoji isomnija (nesanica, nespavanje) :

1. uslov - Postojanje jednog ili sva tri simptoma:
produženo vreme uspavljivanja (preko 30 minuta),
budnost tokom noći u trajanju dužem od 30 minuta,
redukovana dužine totalnog sna na manje od 6,5 sati.

2. uslov - Narušeno uobičajeno dnevno funkcionisanje, bilo da se javlja umor, pospanost, teškoće u koncentraciji ili povećana iritabilnost tokom dana i pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

3. uslov - Postojanje i identifikovanje uzroka nesanice.

Lista mogućih uzroka je dugačka.

Brojne organske bolesti, kao na primer, urođene srčane mane, hiper i hipotireoidizam, parkinsonova bolest, demencija, nekontrolisana šećerna bolest, povišen krvni pritisak, oboljenje bubrega i jetre, crevni paraziti, razni bolni sindromi i stanja.

Mentalna oboljenja takođe često dovode do insomnije (npr. shizofrenija, opsesivna neuroza, manija, mentalna anoreksija, a pre svih stanja anksioznosti i depresije), ali i brojni psihološki i socijalni problemi koji izazivaju akutna ili hronična stanja stresa.

Stil života i određene navike koje utiču na san spadaju u takozvane bihejvioralne uzroke nesanice. Na primer, neki ljudi imaju naviku da preko dana "malo odremaju", drugi se bave intenzivnim fizičkim ili psihičkim aktivnostima neposredno pred odlazak u krevet, treći, iako su primetili da im smetaju kofein, nikotin ili alkohol, baš pred spavanje vole da popiju čašicu pića, ili popuše cigaretu. Istini za volju, treba reći da ova sredstva ne utiču podjednako i na isti način na sve ljude, tj. dok nekima remete san, na druge u tom smislu uopšte ne utiču negativno. Ali, čak i za one kojima alkohol ne smeta da mirno utonu u san, važno upozorenje je da alkohol utiče na češće buđenje tokom noći, što rezultira redukcijom ukupnog vremena spavanja.

I na kraju, ne treba zaboraviti da i aktuelni misaoni tok može štetno uticati na spavanje (npr. prisećanje na neprijatne događaje, preispitivanje sopstvenih grešaka i sl.).

Jedino i samo ako su zastupljena sva tri kriterijuma može se sa sigurnošću govoriti o nesanici. Drugim rečima, nije dovoljno da se neko požali na teškoće u vezi sa spavanjem, da bi smo odmah zaključili da je reč o insomniji.

Bez teškoća u dnevnom funkcionisanju bez određenog uzroka, žalbe na poremećeni san verovatno će poticati od pogrešnih uverenja, sudova i zaključaka o spavanju. Takvim osobama nije potrebno lečenje, već je potrebna edukacija i korekcija pogrešnih koncepcija o snu, njegovoj važnosti za ljudski organizam, neophodnoj dužini sna.

Kako lečiti nesanicu?
Kada je postavljena dijagnoza nesanice, treba pristupiti njenom otklanjanju, dakle lečenju. U najvećem broju slučajeva biće neophodno obraćanje psihijatru, koji će, u zavisnosti od uzroka nesanice, pre svega, odrediti i najbolje terapijsko sredstvo. On će odrediti da li je potrebno uzeti neki od lekova za nesanicu i kog tipa (sedative, trankilizere ili hipnotike), kao i koliko dugo vremena ga treba uzimati.

Možda će preporučiti neku od bihejvioralnih psihoterapijskih tehnika, i uputiti vas zato edukovanom terapeutu. Bihejvioralne tehnike tretmana, bazirane na redukciji anksioznosti i fizioloskog nivoa budnosti organizma, čiji povišeni nivo karaktsriše i Ijude koji pate od nesanice, pokazale su se korisnim i u terapiji insomnije. Najčešće je korišćena progresivna mišićna relaksacija, čijom primenom se vreme potrebno za uspavljivanje skraćuje za 50%. Skoro podjednaku efikasnost ima i tehnika zvana autogeni trening.

Ali za one osobe koje imaju izraženu nesanicu i kojima su potrebni sati i sati da bi zaspaii, ni ovaj procenat poboljšanja nije dovoljan. Zato je razvijen program kontrole stimulusa koji je pokazao najbolje rezultate u poređenju s drugim nabrojanim tehnikarna, omogućivši onima koji su imali hronični problem sa uspavljivanjem da se uspavljuju u proseku  za 25 minuta.

Glavni cilj ove tehnike je da  vrati krevetu njeguvu osnovnu funkciju mesta koje služi za spavanje i da uspostavi stalni ritam spavanja. Čitav program traje 4 nedeljei sastoji se iz edukacije o svim aspektima u vezi sa spavanjem: posmatranjem sopstvenog ponašanja koje je u vezi sa spavanjem i vođenjem dnevnika, predstavljanje bazičnih pravila higijene spavanja i specifične instrukcije.

Kako imati što bolji san?
Kao što postoje pravila lepog ponašanja, tako postoje i pravila čijim ćete pridržavanjem sebi omogućiti dobar san. Ona spadaju u tzv. higijenu spavanja i mogu se preporučiti i onima koji imaju problema sa spavanjem, kao i onima koji ne znaju kako nesanica izgleda i žele da tako i ostane.

12 saveta za zdrav san:
  • Idite na spavanje samo ako ste zaista pospani. Ali, imajte planirano vreme kada ćete poći na spavanje.
  • Nikada ne koristite krevet za bilo šta drugo osim za spavanje i seks. Krevet nije mesto za čitanje, gledanjeTV-a, jedenje, telefoniranje, diskusiju o problemima.
  • Ustajte u isto vreme svakog jutra (bez obzira koliko ste časova odspavali prethodne noći).
  • Ne dremajte preko dana.
  • Par sati pre odlaska na spavanje ne pijte alkoholna pića.
  • Par sati pre spavanja ne konzumirajte kafu i slične napitke.
  • Ne pušite par sati pre odlaska u krevet.
  •  Naporne fizičke aktivnosti obavljajte popodne ili rano ujutru. Pre spavanja dovoljna je kratka šetnja.
  • Pre odlaska u krevet postepeno smanjujte nivo svojih aktivnosti: Radite stvari koje deluju umirujuće relaksirajuće.
  • Pre odlaska na spavanje sprovodite neke rutinske aktivnosti koje će učiniti da se osećate spokojnima i sigurnima (proverite da li su pogašena svetla, zaključana vrata i sl.).     
  • Uklonite sve izvore svetla i zvuka koji vas mogu uznemiriti. U sobi za spavanje obezbedite prijatnu temperaturu (ne preko 24°C).
  • Ne idite u krevet ako ste gladni. U tom slučaju nešto lako prezalogajite, ili popijte čašu toplog mleka.
Ako i pored primene ovih instrukcija ne možete zaspati u roku od 15 minuta, ustanite, pređite u drugu sobu i zabavite se nekom smirujućom aktivnošću sve dok ne budete pospani. Onda se vratite u krevet. Isti savet važi i ako se probudite usred noći, a ne uspavate se ponovo u roku od 10 minuta. Ako je potrebno, ovo možete ponavljati onoliko puta koliko je to neophodno.

ESTETSKA HIRURGIJA: Sve što trebate znati o botoxu i povećanju usana!

Statistika kaže da je tretman botox-om najčešće izvođena procedura u ordinacijama plastičnih hirurga u Americi ( 2008 godine – 2,5 miliona tretmana Botoxom u US), a slično je i u Evropi i našoj zemlji. Botulinum Toxin je sigurno sredstvno u rukama plastičnog hirurga koje se u estetske svrhe upotrebljava već više od 15 godina, a u medicinske svrhe kao medikament u oftalmologiji, urologiji, neurologiji i ginekologiji više od 20 godina.

Šta je botoks?

Botoks ( Botox) predstavlja toksin bakterije Clostridium botulinum koja proizvodi 8 različitih toksina. U medicinske svrhe se koriste toksin A i toksin B koje proizvode nekoliko različitih kompanija, a koji su prošli adekvatna klinička istraživanja i regulativne procese te su odobreni za korišćenje u medicinske u estetske svrhe.

Kako izgleda tretman botoksom?

Tretman botox-om nije bolan, ne zahteva posebne pripreme i odmah nakon tretmana se osoba se može vratiti uobičajenim životnim aktivnostima, naneti kremu ili šminku. Efekat botoksa traje oko 6 meseci, a redovnom upotrebom se efekat može i produžiti. Tretman botoksom se može kombinovati ili biti praćen i drugim procedurama kao što su dermalni fileri, PRP i lipofiling.

Čemu služi botoks?

U estetske svrhe botox se koristi za prevenciju nastanka i produbljivanja mimičnih bora na licu kao i bora na vratu i šakama. U rukama iskusnog plastičnog hirurga efekat je prirodan izgled lica bez bora koje nastaju mrštenjem, nabiranjem čela, smejanjem, prilikom govora...

Ova metoda se koristi i u lečenju migrene i hiperhidroze (prekomernog znojenja). Postoji širok spektar indikacija za primenu botoxa u medicinske svrhe u oftlamologiji, urologiji,  ginekologiji i neurologiji.

Ipak danas se najčešće koristi za lica. Može se reći da je danas najzastupljeniji:

- Botoks bora između obrva;

- Botoks bora u korenu nosa;

- Botoks bora nastalih nabiranjem čela i mrštenjem;

- Botoks bora oko očiju;

- Botoks bora u predelu donjeg kapka;

- Botoks za podizanje obrva;

- Botoks za ublažavanje bora oko usana;

- Botoks za ublažavanje bora na bradi;

- Botoks za ublažavanje bora na vratu.

Dejstvo

Zabluda je da osoba nakon tretmana botox -om izgleda mumificirano i neprirodno i takav izgled je posledica nestručnog i neadekvatnog davanja botoksa. U praksi je čak suprotno, dobija se svež, odmoran i jedar izgled lica, a smanjena pokretljivost mišića lica sprečava nastanak novih i produbljivanje već postojećih bora. Nakon tretmana botox -om, pacijent se može prirodno smejati, mrštiti i pokazivati svoje emocije na licu.

Ono što je najvažije za pacijente koji se odluče za tretman botox-om je da pažljivo odaberu lekara i ordinaciju ili kliniku plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije u kojoj će tretman biti obavljen, obzirom da je medicinska, ali i estetska, komponenta primene botoksa deo višegodišnjeg treninga i prakse specijalista plastične, rekonstruktivne i estetske hirurgije.

Povećanje usana

Usne predstavljaju važan detalj u celokupnom izgledu lica i svakako da poboljšanje kontura, podebljavanje suviše tankih i korekcija asimetričnih usana umnogome doprinosi lepšem izgledu. Silikoni su jedno od rešenja.

Uvećanje usana se uglavnom izvodi primenom sopstvenog tkiva ili infiltracijom sintetskih materijala. U prirodne materijale spadaju sopstvena mast, dermis (potkoža), fascija ili prerađeni delovi kože drugih osoba ili animalnog porekla.

Sintetski materijali su dostupni u različitim oblicima, a uvećanje je trajna metoda. Mogu biti neresorbtivni tj. trajni (Silicon, Metacril, i sl) ili resorptivni kao npr. kolagen (animalnog porekla) i preparati hijarunske kiseline (potpuno sintetski preparati) Resthilane (Q-med) ili Puragen (Mentor Corp.). Kolagen ponekad izaziva alergijske reakcije i odbacivanje usled nepodnošljivosti. Preparati hijaluronske kiseline izuzetno retko prouzrokuju alergijske reakcije i vrlo se lepo i precizno apliciraju.

Danas se često koristi Byopolimer, materijal koji vrlo retko izaziva alergijske reakcije i koji je prolaznog karaktera. Ovaj preparat je visoko polimerizovan što ukazuje na stabilnost njegovih molekula. Kao takav on je trajno postojan jer ga odbrambene ćelije organizma ne tretiraju kao strano tkivo. Iz tog razloga je broj neželjenih reakcija praktično sveden na minimum. Pored ove postoji i niz drugih osobina koje mu daju prednost kao što su jednostavnost u upotrebi, odmah vidljivi estetski rezultati, brz oporavak, relativno je jeftin, daje efektne a trajne rezultate.
Izvodjenje intervencije
Intervencija se izvodi u lokalnoj anesteziji. Trajanje zavisi od prirode materijala. Intervencija je ambulantnog karaktera te duže zadržavanje u bolnici odnosno ambulanti nije potrebno. Procedura se lako izvodi, gde se prvo na usne aplikuje lokalni anestetik u vidu kreme. Posle 20-tak minuta preparat se u vidu injekcije ubrizgava u usne. Nakon toga sledi nežno modeliranje preparata do željenog oblika. Na usne se aplikuju hladne obloge. Blagi otok je prisutan 2 - 3 dana, a do 5. dana potpuno nestaje, kada je i vidljiv definitivan oblik usana.

Pacijentu se savetuje da izbegava pušenje, uzimanje čvrste hrane i previše smeha u narednih 8 sati.

Zatezanje kože bodljikavim nitima

Zatezanje kože određenim nitima je metod poznat dugi niz godina (zlatne, mezo, tri “d” niti). To je metod zatezanja kože unošenjem finih niti u različite slojeve kože. One su napravljene od biorazgradivog materijala i po pravilu se resorbuju za 6-12 meseci. Nakon tog perioda, u koži ostaje fibrozno tkivo kao reakcija na strano telo-niti koje smo ugradili. Upravo taj efekat dovodi do zatezanja kože. 

Klasične mezo niti imaju debljinu od 0,1mm. One se uvode u površni sloj kože. Intervencija traje desetak minuta. Uvodjenje niti daje blagu reakciju tkiva. Na taj način se popravlja tonus kože, koža je manje opuštena, jedra i podmlađena. Taj efekat traje oko dve godine. Primenjuju se u predelu lica, vrata, dekoltea, ruku, stomaka i kukova. Uvođenje ovih niti odmah nakon intervencije ne ostavlja nikakve tragove i istog dana se možete vratiti svakodnevnim obavezama. Posle dva dana uobičajena je pojava blagog otoka, crvenila i tačkastih hematoma.
Revolucionarne Happy lift niti
One daju efekat podmladjivanja duže od 5 godina. Njihova debljina je 0,3mm. Uvode se u subdermalno tkivo. Slično kao i klasične mezo niti, samo intenzivnije - dovode do produkcije fibroblasta i stvaranje novih kolagenih vlakana. Na sebi imaju nežne zareze koji se u tkivu otvaraju kao riblja kost, ostaju i povlače kožu u željenom smeru.

Primenom ovih niti se postiže efekat pravog fejsliftinga i predstavljaju revolucionaran pomak u estetskoj hirurgiji. Veoma dobre rezultate daje u predelu lica i vrata. Intervencija traje 20 minuta a tačkasti hematomi prolaze za nekoliko dana. Puni efekat ove intervencije vidi se nakon 6 nedelja. Efekat ovakvog zatezanja lica traje oko 5 godina dok rezutat prave operacije ( fejslifting) traje 10-15 godina. Preporučuje se osobama koje žele jednostavnu proceduru kojom se dobija značajno podmlađivanje, osobama koje nisu motivisane za operaciju i osobama koje žele da poprave svoj izgled, a  imaju hronična oboljenja koja su smetnja za opštu anesteziju. Oporavak posle ove procedure je kratak,dva do tri dana koliko stoje flasteri na licu. Za to vreme se preporučuje mirovanje, uzimanje kašaste ili dobro usitnjene hrane, a narednih mesec dana uzdržavanje od težih fizičkih poslova i vežbanja.

Bocca (ital.usne) je potpuno novi pristup povećanja usana na prirodan način, uvođenjem već opisane bodljikave niti koja je biorazgradiva i gde je efekat trajan i veoma lep. Ovaj metoda je potpuno sigurna, bodljikava nit je od prirodnog materijala, bez bilo kakvih toksičnih uticaja.

Ukoliko usne povećavate uvođenjem bodljikave niti, ne postoji mogućnost pojave komplikacija koje se inače javljaju kad su trajni fileri u pitanju a to su: asimetrija, granulomi i promena položaja implanta koji padaju na najnižu tačku usana.

SAVJETI ZA ŽENE: 6 grešaka koje žene prave u braku

Izbegavanje ovih 6 stvari može učiniti brak boljim.

Udate žene, PAŽNJA: Ono što ne znate o braku može da prouzrokuje problem.

Na primer, ukoliko ne govorite šta želite, vaš suprug hoda u mraku – i verovatno vam neće ispuniti želje. Način na koji pričate o problemima, može pogoršati situaciju. Spavaća soba je takođe značajna.

Lako je udati se. Teško je održati brak. Ovde možete naći šest stručnih saveta o tome kako da izbegnete ili ispravite greške koje vas mogu koštati braka ili koje mogu uzdrmati njegove osnove. Bez obzira da li greške pravite vi ili vaš suprug, preduzivanje pozitivne akcije može napraviti veliku razliku.

1. Previše ugađanja
Neke žene su previše spremne da odustanu od onoga što žele, kaže Suzan Hajtler, klinički psiholog iz Denvera i autor kursa za poboljšanje bračnih veština.

Hajtler ovu pojavu, u kojoj je žena suprugu dodatak, a ne ravnopravni partner,  naziva „dodatak-pojava“

Neke žene bi radije bile u fazonu „sve se vrti oko njega“, umesto da teže da budu u fazonu koji je karakterističan za muškarce, a to je da se sve vrti oko njih, kaže Hajtler.

„ Obično se plaše da to može izazvati svađu ili neprijatnost, ili misle, na podsvesnom nivou, da moraju da potisnu svoje želje da bi sačuvale svoju vezu,“ kaže ona. Osećaj bespomoćnosti vodi besu koji na kraju iskipi, dodaje ona.

Šta je rešenje za ove žene? Izrazite svoju zabrinutost racionalno, bez obzira da li se radi o kućnim poslolovima, roditeljskim obavezama, ili možda o nedostatku vremena za sebe ili druženja sa suprugom.

Na primer, on možda voli da igra golf vikendom, a ona možda želi da on provodi vreme sa porodicom. „ Ukoliko se ona izjasni, moguće je da će naći bolji aranžman,“ kaže Hajtler. „ Možda će se dogovoriti da se leti prebace na softbol ligu i da to bude porodični događaj.“

2. Nejasna očekivanja
Parovi koji najbolje funkcionišu u braku su još na početku postavili očekivanja vezana za podelu poslova, roditeljstvo i novac, kaže porodični i bračni terapeut Eli Karam, doktor nauke i asistent profesor terapije za parove na Univerzitetu u Luzvilu.

Ipak, mnogi parovi nemaju diskusije ove vrste i funkcionišu po principu auto-pilota. „ Mnogi parovi funkcionišu tako da, zbog načina na koji su odrastali, pretpostavljaju da ukoliko nešto dogovara njima, odgovara i njihovim partnerima,“ kaže Karam

Ozlojeđenost se vrlo lako može izgraditi ukoliko se očekivanja razlikuju ili su razbijena teškom realnošću. Na primer, kaže on, neke žene „ misle da će dolazak bebe promeniti njihovog muža i približiti ga. Ono što znamo o braku jeste da kada dođe prvo dete zadovoljstvobrakom veoma opada. Da su to znali pre braka... bili bi u mogućnosti da predvide uobičajne prepreke i da ne paniče kada se prepreke dese.“
 
3. Podcenjivanje uticaja tona glasa
Bez obzira da li se radi o muškarcu ili ženi, ton glasa može predstavljati problem ukoliko je iole obojen negativnošću.

Ukoliko imate nekih briga, „ verbalizujte ih uz poštovanje“ umesto frustriranim, iritiranim glasom, ohrabruje Hajtler.

Svakako razgovarajte o onome što vas muči, ali uradite to na način koji je okrenutrešenju, a ne na način koji će vas samo još više udaljiti od rešenja.
 
4. Nekompatibilni stilovi komunikacije
Ukoliko osećate da vas suprug ne razume, možda je vreme da ispitate svoj komunikacijski stil.
Neke žene ponavljaju svoje pritužbe ili zabrinutosti više puta ne bi li ih suprug razumeo. Neki muškarci to mogu nazvati zanovetanjem, ali se možda samo radi o različitim komunikacijskim stilovima.

Karam ovo naziva „ potražnja-povlačenje“ dinamika: Jedna osoba želi da razgovara, ali druga osoba nije našla načina da odgovori ili se naizgled zatvorila, što dalje vodi da onaj koji govori počinje da vrši veći pritisak. „ Ovo je zlobni šablon,“ kaže Karam.

Ukoliko se ovo dešava često u vašoj vezi, zapamtite da treba da pustite vašeg supružnika da apsorbuje ono što govorite i da mu pružite „ šansu da testira ono što je čuo,“ kaže Karam

Može biti korisno ako detaljno analiziramo šta su urođene crte ličnosti, a šta se može menjati.

Citirajući rad analitičara brakova i parova, Džona Gotama, Karam kaže da je gotovo 70% bračnih problema „večno“ što znači da su to ukorenjeni problemi koji se vuku dug vremenski period.
Izazov je da se prepozna ono što se može promenit. Pomaže ukoliko „idete ka prihvatnju,“ kaže Karam. „ Ne možete promeniti opreznu osobu u osobu koja rizikuje, niti možete promeniti introvertnu osobu u ekstrovertnu osobu.“
 
5. Neshvatanje seksa kao prioriteta
Bez obzira da li je razlog umor ili nešto druge, mnogo žena ne odvaja dovoljno vremena za seks. Ovo je ozbiljna greška, kažu Hajtler i Karam.
„ Realnost je da je najbolje za sve, i za njih i za njihove partnere, zdrav seksualni život,“ kaže Hajtler. „ On održava porodicu srećnom porodicom. A ono što je deci najpotrebnije jeste da njihovi roditelji imaju čvrstu, pozitivnu vezu.“

Karam kaže da žene moraju da izgrade vreme – i želju – za vođenje ljubavi sa svojim supružnicima.

„ Da bi to postigle, nije dovoljno da samo ostave sve i imaju seks, već moraju da provode vreme nasamo sa svojim supržnicima i tako grade anticipaciju tokom nedelje,“ kaže on.

Dobar početak je da se žena oseća seksi, a za to je potrebno da sama sebi bude prioritet.

„ Uopšteno, ukoliko ste žena, lična nega mora da vam bude prioritet. Ukoliko se osećate dobro povodom sebe, verovatno ćete se osećati seksualno,“ kaže Karam.
 
6. Izostanak negovanja partnera
Neke žene postanu toliko fokusirane na decu, posao i kuću da zaborave na male gestove koji imaju veliki uticaj na stabilnost praka na duge staze.

„ U zdravoj vezi ima puno malih gestova pozitivizma i oni se ispoljavaju veoma često,“ kaže Hajtler. „ Ti gestovi mogu biti osmesi, kontakt očima, zagrljaji ili dodiri, verbalni komentari poput ’slažem se’ ili ’dobar zaključak’ ili čak i ta mala reč ’da’. Slušanje, slaganje, potvrda, privrženost – sve ovo šalje pozitivnu energiju koja obavija suncem oba partnera.“

Ovi gestovi podsećaju oba partnera da im je stalo jedno do drugog, a prijateljstvo je srce svakog uspešnog braka, kaže Karam.

Parovi u braku često „funkcionišu po principu zastarelog znanja o sebi,“ kaže on, što ih udaljava od pravog užavanja njihovih partnera.

„ Mit je da dobar brak održava sam sebe,“ kaže on. „ On predstavlja samopodučavanje i podučavanje partnera. U 34-oj niste ono što ste bili u 24-oj.“

SAVJETI LJEKARA O EPILEPSIJI: Ovako trebate postupiti kada vidite nekoga sa epileptičnim napadom!

Epilepsija je hronično neurološko oboljenje koje se karakteriše spontanim ponavljanjem epileptičkih napada. Epileptički napad može da se javi kod bolesnika sa epilepsijom, kao i kod osoba koje nemaju epilepsiju, usled metaboličkih ili toksičnih faktora, apstinencijalnog alkoholnog sindroma, febrilnosti, infekcije, elektro-šoka, kao zbog dejstva mnogih drugih štetnih noksi.

Epileptički napad

Napad podrazumeva intermitentnu paroksizmalnu, kratkotrajnu i stereotipnu izmenu motorne aktivnosti, senzibiliteta, ponašanja, emocija ili svesnosti uzrokovana abnormalnom električnom hipersinhronom hiperaktivnošću grupe neurona. Simptomi koji se pri tom javljaju su raznovrsni i zavise od dela mozga koji je obuhvaćen pražnjenjem

Učestalost

Epilepsija je česta bolest od koje boluje oko 1% ukupne populacije. Učestalost izolovanog spontanog epileptičkog napada bilo kada u životu je 3%, a provociranih epileptičkih napada oko 5%. Incidencija je najveća u prvoj godini života i kod starijih od 60 godina.

Uzrok nastanka

Epileptički napadi se javljaju usled gubitka ravnoteže između ekscitatornih i inhibitornih mehanizama u CNS-u. Oni se češće javljaju ukoliko su bolesnici izloženi provokativnim faktorima. Česti provokacioni faktori su deprivacija spavanja, korišćenje alkohola, hormonske izmene vezane za početak menstruacije ili upotreba nekih medikamenata.

Simptomi

Ukoliko se neki simptom javi paroksizmalno (naglo), spontano (neprovocirano i neočekivano), traje relativno kratko (minuti), praćen je postiktalnim umorom i ponavlja se na stereotipan način, onda se sa velikom verovatnoćom postavlja kvalitativna klinička dijagnoza epilepsije.

Najčešći simptomi su:

-pomućenje ili gubitak svesti
-konvulzije
-mioklonizmi ritmički treptaji
-epigastrična aura

Dijagnoza

EEG je najvažniji dopunski dijagnostički postupak. Normalan interiktalan EEG nikako ne isključuje dijagnozu epilepsije. Indikovani su snimci mozga kompjuterizovanom tomografijom ili sa većom preciznošću magnetskom rezonancom.

Neepileptički napad

Podrazumeva paroksizmalnu i stereotipnu izmenu motorne aktivnosti, senzibiliteta, ponašanja ili svesnosti koja nije posledica abnormalne električne hiperaktivnosti neurona. Obuhvata sinkope, intoksikacije, hipoglikemiju, narkolepsiju, tranzitorne ishemijčke atake i druga stanja koja se razmatraju u diferencijalnoj dijagnozi epileptičkog napada.
Klasifikacija epileptičkih napada

Fokalni (parcijalni) napadi:
-jednostavni parcijalni
-kompleksni parcijalni
-sekundarni generalizovani

Generalizovani napadi:
-apsansni (tipični,atipični)
-mioklonički
-klonički
-tonički
-toničko-klonički
-atonički

Generalizovani napadi
Apsansni napadi
Ishodište napada je od samog početka bilateralno.Krucijalna karakteristika tipičnih apsansnih napada je iznenadni početak, prekid započete aktivnosti, i ukočen, prazan pogled, sa lakom devijacijom pogleda put gore. Napad traje od nekoliko sekundi do nekoliko desetina sekundi.

Toničko - klonički napadi
Predstavljaju najčešći tip generalizovanog napada. Iz istorijskih razloga se još uvek koristi termin grand mal napad.Može da počne kao parcijalni napad koji napreduje do velikog napada (sekundarni GTK) ili da od početka počne kao veliki napad (primarni GTK).

Toničko - klonički napad, Veliki ili Grand mal napad
Bolesnik gubi svesti a istovremeno počinju jake toničke kontrakcije svih mišića, često sa krikom, ječanjem ili produženim ekspiratornim stridorom. Disajni pokreti prestaju, javlja se cijanoza, često ugriz jezika, krvava pena na ustima i nevoljno umokravanje. Tonička faza traje od nekoliko do 40-tak sekundi, posle čega tonički grč popušta i slede klonički grčevi u trajanju od 30-tak sekundi do nekoliko minuta. Na kraju svi grčevi prestaju, a pacijent zaostaje u komi, u stanju dubokog, ubrzanog i čujnog disanja. Pacijent se budi ili zaostaje ustanju konfuznosti sa mogućim automatizmima, a potom se razbistrava, uz osećaj izrazite malaksalosti i opšte slabosti.

Parcijalni napadi
Parcijalni napadi se u zavisnosti od stepena očuvanosti (odnosno pomućenosti) svesti dele na jednostavne i kompleksne. Simptomi jednostavnog napada obuhvataju grčeve delova tela (posebnu retku grupu čine Džeksonovi napadi), poremećaj govora, autonomne, vegetativne, afektivne, kognitivne ili psihičke fenomene, somatosenzorne, vizuelne, auditivne, olfaktivne ili gustativne iluzije ili halucinacije, ili njihovu kombinaciju.

Epileptički status
Epileptički status predstavlja najteže stanje u epileptologiji i podrazumeva stanje u kome je epileptička aktivnost prisutna tokom 30 minuta ili duže. Kod 65-75% bolesnika etiologija statusa može da se utvrdi (simptomatski statusi) dok kod preostalih 25-35% ostaje nepoznat (kriptogeni statusi).

Antiepileptici su najčešće korišćena metoda za lečenje epilepsije
U proseku 80% osoba sa epilepsijom može da kontroliše svoje napade lekovima, što znači, da spreči napade i da živi normalnim životom. U te svrhe koriste se tzv. antiepileptici. Međutim, kod izvesnog broja osoba, napadi se nastavljaju i pored odgovarajuće sprovedenog lečenja. Ovakve osobe svoje napade mogu sprečiti hirurškim lečenjem.

Poznato je da epileptični napadi oštećuju mozak pa je od izuzetne važnosti početi na vreme sa terapijom. Lečenje se započinje obradom pacijenata od strane neurologa-epileptologa. Osobe sa epilepsijom treba da znaju da se u oko 70% slučajeva postiže potpuna kontrola napada. Uspeh izostaje ako se lekovi neredovno koriste i ne na način na koji je to propisano.
Alternativne metode lečenja epilepsije
Pored klasičnih metoda postoje i one alternativne. U alternativne metode lečenja spadaju joga, meditacija, aromaterapija, akupunktura i uopšte sve tehnike koje dovode do mentalne i telesne relaksacije. Jako je važno da se o ovakvim metodama lečenja obavesti neurolog-epileptolog, kao i to da se nastavi sa kontinuiranom upotrebom medicinskih lekova, antiepileptika.

Poznato je da neki pacijenti sa epilepsijom mogu da odgovarajućim motornim ili psihloškim manevrima odlože ili ublaže epileptični napad. Radi se o psihološkim-bihejvioralnim metodama lečenja koje u osnovi imaju neurobiološku osnovu i podrazumevaju nefarmakološki pristiup lečenju epilepsija. Tu spadaju tehnike relaksacije i psihodinamska psihoterapija.

Prilikom infekcije virusom Mumpsa (virus zaušaka) može nastati i infekcija i zapaljenje moždanica (meningitis).

Uzrok nastanka

Izazivač je virus Mumpsa, RNK virus koji pripada rodu Paramyxovirusa a porodici Paramyxoviridae, neotporan u spoljašnjoj sredini. Rezervoar virusa je čovek. Izvor infekcije je sekret iz nosa i ždrela obolele osobe, mada se izlučuje i urinom. Put prenošenja je kapljični ili direktan kontakt sa obolelom osobom. Visoko je kontagiozna bolest i veliki značaj u prenošenju imaju inaparentni oblici bolesti, koji se javljaju u 80% slučajeva.

Klinička slika

Može se javiti pre otoka parotidnih žlezdi, može i istovremeno ali je najčešće oko 10. dana posle povlačenja parotitisa (zauške). Ponekad može biti jedina klinička manifestacija mumps infekcije. Početak bolesti je nagao sa povišenom telesnom temperaturom, glavoboljom i povraćanjem. Pri pregledu bolesnika prisutni su meningealni znaci, adinamija i opšti infektivni sindrom. Bolest traje 3 - 4 dana, a zatim dolazi do postepenog pada temperature i povlačenja meningealnih znakova.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu epidemioloških podataka, kliničke slike i seroloških ispitivanja. Krvna slika ukazuje na virusnu infekciju, amilaze u serumu i urinu su povišene, a moguća je i izolacija virusa na primarnim ćelijskim kulturama. Virus se izoluje iz pljuvačke, urina, likvora. Prilikom lumbalne punkcije dobija se bistar likvor čiji citološki i hemijski nalaz odgovara seroznom meningitisu. Identifikacija se vrši serološkim testovima: ELISA, RVK, RIH, imunoflorescencija.

Lečenje

Mumps meningitisi se leče rehidratacionom, simptomatskom i vitaminskom terapijom.

27. 01. 2018.

BITCOIN: Što je to bitcoin, kako kreirati online novčanik i upotrebljavati ovu internet valutu?

Bitcoin je decentralizirana, distribuirana, anonimna platna mreža, a ujedno i virtualna valuta koju ta platna mreža koristi. Bitcoin platna mreža funkcionira pomoću kompleksnog algoritma. Transakcije u mreži Bitcoin (s velikim B) se bilježe u javnoj knjizi (popisu transakcija) koristeći vlastitu valutu, koja se također zove bitcoin (ali s malim slovom "b"). Plaćanja se provode na principu peer-to-peer mreže, bez središnje institucije ili jednog administratora.

Novi bitcoini dodjeljuju se kao nagrada za obradu transakcija korisnicima koji nude svoju računalnu snagu za provjeru i spremanje uplata u javnoj knjizi. Ovi pojedinci ili tvrtke uključuju se u aktivnosti održavanja Bitcoin mreže (tzv. "rudarenje") u zamjenu za transakcijske pristojbe i novonastale bitcoine. Osim rudarenjem, bitcoini se mogu kupiti novcem (u kunama, eurima, dolarima ili bilo kojoj drugoj valuti) ili se dobivaju u zamjenu za proizvode i usluge. Korisnici mogu slati i primati bitcoine elektroničkim putem za neznatnu naknadu pomoću računalnih programa (tzv. "novčanika"), koji se mogu nalaziti na osobnom računalu, mobilnom uređaju ili na internetu kao web aplikacija.

Bitcoin kao način plaćanja za proizvode i usluge je u porastu. Trgovci prihvaćaju digitalnu valutu jer su naknade 2-3% niže nego kod kartičnih procesora. Europska bankarska agencija je upozorila da Bitcoin platnoj mreži nedostaje zaštite potrošača. Za razliku od kreditnih kartica, naknade za transakciju plaća kupac, a ne trgovac. Bitcoin transakcije su nepovratne - jednom izvršenu transakciju nije moguće poništiti. Komercijalna upotreba Bitcoin sustava je trenutno relativno mala u odnosu na njegovu uporabu od strane špekulanata koji zarađuju na cjenovnoj nestabilnosti (volatilnost) bitcoina.

Bitcoin se zbog svoje anonimnosti, kao i gotovina, može koristiti za ilegalne aktivnosti. U listopadu 2013. američki FBI zatvorio je "Silk Road" - online crno tržište i pritom su zaplijenili 144.000 bitcoina u vrijednosti 28,5 milijuna američkih dolara (prema tadašnjem tečaju). Odnos državnih institucija prema Bitcoinu varira od zemlje do zemlje, a u SADu i od savezne države do savezne države. U Njemačkoj bitcoin ima status privatnog novca, u Danskoj i Ujedinjenom kraljevstvu se na trgovanje bitcoinom ne plaća porez, a u većini zemalja EU se bitcoin slobodno koristi. No, neke vlade su pak neprijateljski nastrojene prema bitcoinu - Rusija je zabranila korištenje bitcoina, a u Kini kupnja bitcoina podliježe ograničenjima (npr. kineske banke ne smiju poslovati sa bitcoin tvrtkama).

Bitcoin za sada funkcionira na margini financijskog sustava. Ne izdaje ga središnja banka. Nije pod ingerencijom monternih vlasti i funkcionira bez ikakvih institucionalnih posrednika (banaka).

Tko ga “izdaje” i koliko ga ima?

Bitcoin je nastao kao produkt ideje software developera Satoshi Nakamoto-a; elektroničko plaćanje na temelju matematičkih dokaza. Ideja mu je bila stvaranje valute bez centralne vlasti, s elektroničkim prijenosom (i to uglavnom instantnim), s vrlo malim ili nikakvim transakcijskim troškovima.

Zbog toga bitcoin ne izdaje nitko. Bitcoin nije fizički izdan u sjeni centralnih banaka, gdje ga ljudi ne mogu prebrojati i gdje banke postavljaju svoja pravila.  Upravo te banke, kada upadnu u dug, jednostavno izdaju više novca što rezultira smanjenjem vrijednosti novca, tj. inflacijom.

Umjesto toga, bitcoin je stvoren digitalno, od strane zajednice kojoj se svatko može pridružiti.

Bitcoinovi su rudareni (Mined) pomoću računala, tj. korištenjem procesorskog vremena i distribuirani u bitcoin mreži. Mreža također procesira transakcije napravljene pomoću bitcoina, što rezultira stvaranjem vlastite platne mreže.

Bitcoin protokol, tj. algoritam pomoću kojeg cijeli sustav funkcionira, ograničen je na izdaju 21 milijuna bitcoinova. Međutim, svaki bitcoin ima puno veću vrijednost nego tradicionalna valuta te je zbog toga podijeljen na manje dijelove, od kojih je najmanja milijunti dio, “Satoshi”, nazvan po izumitelju bitcoina.
Na čemu se temelji?

Tradicionalne valute nekoć su se temeljile na zlatu i srebru. Teoretski, znali ste da ćete za 100 dolara dobiti određenu količinu zlata (iako to nije funkcioniralo u praksi). Bitcoin nije temeljen na zlatu, već ovisi o matematici.

Diljem svijeta ljudi koriste program koji slijedi matematičku formulu za proizvodnju bitcoina. Ta formula je javno dostupna svima, jer je napisana OpenSource kodom, tako da svatko može pogledati i uvjeriti se da radi ono za što je i stvoren.

Bitcoin se koristi za kupovinu u elektroničkom obliku. U tom se smislu ne razlikuje ni od jedne druge valute (kune, dolara, eura…) kojom se također trguje digitalno.

Međutim, bitcoinova najznačajnija karakteristika i ujedno najveća razlika od ostalih valuta jest što je decentraliziran. Niti jedna institucija ne kontrolira bitcoin mrežu. Trenutni pobornici bitcoina to smatraju enormnim plusom, budući da do oscilacija vrijednosti dolazi jedino zbog ljudi.

Bitcoin je teoretski osmišljen u znanstvenom radu objavljenom 2008. godine. Identitet autora koji se potpisao sa "Satoshi Nakamoto" je nepoznat. Bitcoin mreža u praksi počinje sa radom u siječnju 2009. godine.

U samim početcima Bitcoin mreža je bila sklona pogreškama. U 2009., pronađena je pogreška u ranom Bitcoin klijentu što je dopustilo stvaranje velikog broja bitcoina. U ožujku 2013. tehnički kvar je izazvao podjelu Bitcoin mreže na dva neovisna dijela. Šest sati dvije različite Bitcoin mreže su radile paralelno, svaka sa svojom verzijom povijesti transakcija. Programeri Bitcoin sustava pozvali su na privremenu obustavu prometa, što je izazvalo oštar pad cijene. Normalni način rada je obnovljen kroz nekoliko sati.

Veće web stranice počele su prihvaćati Bitcoin otprilike 2013. WordPress je započeo u studenom 2012 nakon čega slijede OKCupid u travnju 2013., Atomic Mall u studenom 2013., TigerDirect i Overstock.com u siječnju 2014., Expedia je u lipnju 2014. Određene neprofitne ili interesne skupine, kao što su Electronic Frontier Foundation dopuštaju Bitcoin donacije. Vlasnik trgovine Overstock.com je u ožujku 2014. izjavio da ta trgovina ima dnevni promet od 20-30 tisuća dolara od kupaca koji plaćaju Bitcoinom.

Prve veće policijske i pravosudne akcije protiv onih koji zloupotrebljavaju Bitcoin sustav kreću u svibnju 2013. u SADu. Imovina koja pripada burzi Mt.Gox zaplijenjena je od strane američkog Ministarstva domovinske sigurnosti, a Silk Road ilegalna trgovina je zatvorena od strane FBI-a.

U listopadu 2013. kineski internetski gigant Baidu je uveo plaćanje Bitcoinom. Tijekom studenog 2013, Bitcoin burza osnovana u Kini "BTC China" je pretekla japansku burzu Mt. Gox i europsku burzu Bitstamp i postala najveća Bitcoin burza po obujmu trgovine. Dana 19. studenoga 2013. vrijednost Bitcoin na burzi Mt. Gox je skočila na vrhuncu US$ 900 nakon što je na ročištu odbora Senata SAD-a je bilo rečeno da su virtualne valute legitimna financijska usluga. Na isti dan, jedan Bitcoin je vrijedio više od RMB 6780 ¥(US $ 1100) u Kini. Dana 5. prosinca 2013. Narodna banka Kine je zabranila kineskim financijskim institucijama korištenje bitcoin valutnog sustava. Nakon objave, vrijednost bitcoina je pala i Baidu više ne prihvaća bitcoins za određene usluge. Kupnja u stvarnom svijetu roba s bilo kojom virtualnom valutom je u Kini ilegalna barem od 2009.

Prvi Bitcoin ATM je instaliran u listopadu 2013. u Vancouveru u Kanadi.

ČUDESNI LIJEK SLAVNOG DOKTORA: Riješite se užasnih bolova u leđima!

Glavni simptom bolesti zvane diskopatija je akutna bol u leđima uglavnom smještena u donjem dijelu leđa, ali ponekad i po cijelim leđima.

Bol u donjem dijelu leđa, križobolja ili lumbago je učestali poremećaj mišića i kostiju leđa. Zahvaća oko 40% ljudi u nekom trenutku života. Bol u donjem dijelu leđa (često skraćeno LBP, eng.: low back pain) može se klasificirati prema trajanju kao akutna (bol koja traje kraće od 6 tjedana), sub-kronična (6 do 12 tjedana), ili kronična (više od 12 tjedana). Bolest je moguće dalje klasificirati prema temeljnom uzroku kao mehaničku, ne-mehaničku, ili prenesenu bol.

U većini slučajeva epizoda boli u donjem dijelu leđa, specifični uzrok ne bude identificiran, pa ga se čak niti ne traži, a vjeruje se da je bol posljedica mehaničkih problema poput istezanja mišića ili istezanja zgloba. Ako se bol ne povuče nakon konzervativnog liječenja ili je popraćena upozoravajućim simptomima kao što je neobjašnjeni gubitak tjelesne mase, vrućica, ili značajni problemi osjeta ili pokretljivosti, mogu biti potrebni dodatni testovi u svrhu traženja ozbiljnog podležećeg problema.
U većini slučajeva, slikovna dijagnostika poput računalne tomografije nije korisna te nosi vlastite rizike. Unatoč tome, primjena slikovne dijagnostike u dijagnostici boli u donjem dijelu leđa je povećana. Bol u donjem dijelu leđa može biti prouzročena oštećenjem intervertebralnog diska, te je u tom slučaju test podizanja pružene noge korisno u identifikaciji ovog uzroka. U onih s kroničnom boli, sustav za obradu informacije o boli može neispravno interpretirati informacije, te prouzročiti jaku bol kao odgovor na beznačajan podražaj.

Tipičan prikaz akutne boli u donjem dijelu leđa je razvoj boli nakon pokreta koji uključuju podizanje, uvijanje ili naginjanje prema naprijed. Simptomi mogu početi brzo nakon pokreta ili nakon buđenja sljedećeg jutra. Opis simptoma može se kretati od osjetljivosti u određenoj točki do raširene boli. Može se pogoršavati s određenim pokretima, poput podizanja noge, ili u pozicijama, poput sjedenja ili stajanja. Može biti prisutno i širenje boli niz nogu poznato kao išijas. Prvo iskustvo akutne boli u donjem dijelu leđa javlja se tipično između 20-te i 40-te godine, te je često prvi razlog za posjetu liječniku u odrasloj dobi. Ponavljajuće epizode javljaju se u više od polovice ljudi, s time da su ponovljene epizode obično bolnije od prve.

Drugi se problemi mogu javiti kao posljedica boli u leđima. Kronična bol u donjem dijelu leđa može biti povezana s problemima sa spavanjem, uključujući produljeno vrijeme potrebno za usnivanje, nemiran san, kraće spavanje, i smanjeno zadovoljstvo snom. Uz to, većina ljudi s kroničnom boli u donjem dijelu leđa pokazuje simptome depresije ili anksioznosti.

Liječenje akutne nespecifične boli u donjem dijelu leđa u pravilu podrazumijeva konzervativne mjere poput primjene jednostavnih analgetika te nastavak što je više moguće normalne aktivnosti, koliko to bol dopušta. Lijekovi se preporučuju dok god su djelotvorni, a preferirani lijek prvog izbora je acetaminofen (također poznat kao paracetamol). Simptomi boli u donjem dijelu leđa obično se poprave tijekom nekoliko tjedana od njihovog početka, a 40-90% ljudi se potpuno oporavi u vremenu do šest tjedana.

Za one čije se stanje ne popravi nakon uobičajenog liječenja postoji nekoliko drugih opcija. Opioidi mogu biti korisni kada jednostavni lijekovi protiv boli nisu dovoljni, ali nisu općenito preporučeni zbog svojih nuspojava. Kirurško liječenje može biti korisno za one s kroničnom boli i invaliditetom vezanim uz oštećenje intervertebralnog diska. Ono može biti preporučeno i za one sa spinalnom stenozom. Za ostale slučajeve nespecifične boli u donjem dijelu leđa nije pokazana jasna korist kirurgije. Bol u donjem dijelu leđa često utječe na raspoloženje, koje se može popraviti uz savjetovanje i/ili antidepresive. Uz to, postoje mnoge terapije iz područja alternativne medicine, uključujući Alexander tehniku te ljekovito bilje, ali ne postoji dovoljno dokaza da bi ih se moglo preporučiti sa sigurnošću. Dokazi o kiropraktičarskim tehnikama i manipulaciji kralježnicom su mješoviti.

Ako patite od diskopatije trebate isprobati recepte cijenjenog profesora Hrista Mermerskog, koji se s bolestima uvijek bori pomoću prirodnih lijekova.
Tko je profesor Hristo Mermerski?

Profesor Hristo Mermerski zna sve tajne zdrave prehrane i života. Iako ima 80 godina i dalje radi kao domaćin TV emisije o zdravoj prehrani i trenutno piše dvadeset i sedmu knjigu sa svojim sinom Yonkom. Glavna poruka njihovih djela je „Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek tvoja hrana“, koja su među najpopularnijima u Bugarskoj.

Profesor Mermerski istinski je kozmopolit. Doktorirao je na Agrarnoj akademiji u Bugarskoj i specijalizirao se u Engleskoj, Njemačkoj, Italiji , Rusiji i Aziji kao predavač i istraživač.

U detalje je istražio mnoge ljekovite recepte i razloge njihove učinkovitosti.

Njegove knjige bazirane su na mnogim istraživanjima, ne poriču totalno konvencionalnu medicinu, no njihova poruka ljudima je da ne postanu robljem farmacije.

Muči li vas bol u donjem dijelu leđa svakako isprobajte navedene recepte i podijelite ih s onima koje ove tegobe također muče.

Ovi recepti su sigurni i lako dostupni jer sadrže sastojke koje većinom ima svako kućanstvo.

Recept protiv bolova u donjem dijelu leđa 1


Za pripremu lijeka trebati će vam luk i krumpir. Sameljite ih, dodajte malo soli i dobro promiješajte. Namažite bolno mjesto s tankim slojem mješavine, prekrijte gazom i tako ostavite preko noći.

Luk snažno potiče cirkulaciju i prokrvljenost, djeluje rashlađujuće i sadrži enzime koji potiču zacjeljivanje. Sadrži velike količine sumpora koji smanjuje upale. Samostalno je odličan kod uboda osa ili pčela.

Sirovi krumpir prirodni je tretman za bol u donjem dijelu leđa jer smanjuje oteklinu, olakšava bol, tijelu daje nutrijente i potiče relaksaciju mišića i zacjeljivanje. Krumpir dugo zadržavaju toplinu i daju osjećaj ugode.

Recept protiv bolova u donjem dijelu leđa 2


Pomiješajte ocat i žlicu sode bikarbone. U to umočite komad kruha, stavite ga na bolno mjesto i prekrijte gazom. Tako ostavite preko noći.

Jabučni ocat prirodni je antioksidans i smanjuje upale. Oba svojstva obavljaju funkciju eliminacije boli. Također je bogat vitaminima i mineralima koji podupiru opće zdravlje.

Soda bikarbona ima moć izvlačenja mliječne kiseline iz mišića koja inače uzrokuje grčenje i bolove.

Soda bikarbona je opće poznati univerzalni lijek koji u kombinaciji s octom ima snažno anitupalno i alkalizirajuće djelovanje prikladno za liječenje svih bolova u tijelu.

Pobrinite se da koristite pravi certificirani ili domaći ocat, koji ćete prepoznati i po mutnoj konzistenciji.