RAZVOJ KOZMETIKE I KOZMETOLOGIJE
-Sklonost čovjeka mijenjanju izgleda seže u praistorijsko doba. Neki stari načini ukrašavanja mogu se još naći kod primitivnih plemena (tetoviranje tijela, premazivanje kože bojama, namjerno deformisanje usne ili uha, stvaranje ožiljaka).
-U antičkim vremenima kozmetičkim sredstvima nastojao se prikriti loš izgled i istaći ono što je na čovjeku lijepo.
-Sve do 16.vijeka nije se tragalo za uzrocima promjena koje narušavaju izgled.
-Danas se pod pojmom “kozmetika” (lat. Ars cosmetica) smatra skup djelatnosti kojima je osnovni cilj njegovanje osobne ljepote čovjeka, a kozmetologija je kreativna kategorija ovih djelatnosti.
-Kozmetika obuhvata tehnike čišćenja, njege, zaštite, mirisanja i ukrašavanja svih dijelova tijela sa svrhom da se što duže sačuva i istakne ono što je na osobi lijepo, a da se istovremeno prikriju prirodni nedostaci izgleda.
-Kozmetologija istražuje, pronalazi i metodološki primjenjuje uticaje, zahvate i kozmetička sredstva kojima je moguće otkloniti, odgoditi, ublažiti ili samo prikriti nastanak funkcionalnih ili fizičkih promjena koje remete estetski izgled osobe. Te promjene mogu poremetiti duševni i tjelesni sklad osobe.
1. Kozmetika u starom vijeku
• 5.000 god. p.n.e. - na mumijama i slikama u grobnicama faraona vidi se primjena sjenila (sa malahitom).
• Oko 3500 god.p.n.e. Izrađuju se masti za usne i ugljeni štapići za isticanje očiju.
• Za isticanje očiju korištena je i boja kohl (antimon-sulfat, olovo-sulfid, bakar i magnezijum-oksid) ili mješavina olova i bakra (mesdemont).
• Na donje kapke-zelena boja; na gornje-tamno siva.
• krema od ovčjeg loja, olova i čađi
• Lice- svijetlo zelena pasta od bakarnih minerala
• Za usne i obraze – crvena glina pomiješana s vodom
• Depilacija – šećerni sirup
• 1580 god.p.n.e.- primjena kane za bojenje kose na mumiji iz 18.egipatske dinastije. Kasnije se kanom boje i nokti na rukama i nogama.
• Krema protiv ____?: tamjan, bademovo ulje, trave i fermentirani voćni sok.
• U početku pisane historije čovječanstva medicina i kozmetika činile su prirodnu cjelinu, da bi se kasnije u pojedinim epohama razdvajale i ponovo udruživale.
• Kod starih Egipćana medicina je bila povezana s kozmetikom, pa se u Papyrus Ebers nalaze kozmetički propisi zajedno s medicinskim receptima.
• Papyrus Ebers otkriven je 1874. u Luksoru, dug je 20m, širok 30cm, pisan s obje strane i sadrži 829 propisa.
• 1580 god.p.n.e.- Papyrus Ebers: recepti za pripravke za sijedu kosu, uklanjanje bora, šminkanje, uklanjanje suvišnih dlaka i neugodnih mirisa, jačanje zuba, kupanje, šminkanje. Pripravci su sadržavali supstance biljnog, životinjskog i mineralnog porijekla. Tako je npr. prašak za ______? sadržavao usitnjeni kremen, zelenu hrđu, glinu i med.
• 69.-30.god.p.n.e. – Kleopatra je napisala zbirku recepata za preparate za uklanjanje peruti, bojenje kose, uljepšavanje i njegu lica.
• Osim dekorativne, bila je razvijena i higijenska kozmetika, koja je prvenstveno obuhvatala pranje tijela i masažu uz primjenu mirisnih kupki, ulja i masti.
• Korišteni su mirisi: mošus, ambra, tamjan.
• Osim za kozmetiku, korišteni su i za mirisanje hramova i drugih prostorija, za balzamiranje i prilikom prinošenja žrtava.
• Poslije WC-a – detaljno pranje cijelog tijela pastama od mješavine vode i natrona
• Dokaz za to su alabasterne posude za čuvanje mirisa, koje su pri otkriću Tutankamonove grobnice još uvijek mirisale.
• Egipćani su izumitelji kupatila sa podnim zagrijavanjem, koja su kasnije preuzeli Grci, Židovi i Rimljani; razvili su umjetnost uljepšavanja lica i tijela, te češljanja, bojenja i kovrčanja kose.
• Egipatska znanja o kozmetici proširila su se na zemlje Sredozemlja i Azije: Asiriju, Perziju, Grčku i Indiju.
• 3.200 god.p.n.e. – Ep o Gilgamešu (pigment ultramarin, mirisi iz bilja)
• U starih Indijaca bila je razvijena i korektivna hirurgija (rinoplastika)
• 1.500 god.p.n.e. – u starim induskim knjigama-Vede (2000 ljekovitih i mirisnih tvari)
• U Bibliji se spominju kozmetička znanja u području Palestine. Navode se masti i ulja za masažu, mirisi, rumenila za lice, boje za obrve i trepavice, vještački zubi (od tvrdog drveta, slonovače i zlata).
Kina i Japan (1.500 g p.n.e.)
• Bojenje lica u bijelo - puder od riže.
• Obrve su brijane i čupane, a zubi bojeni zlatno ili crno.
• Kanom je bojena kosa i lice.
• U Japanu šminka se zasnivala na tri boje: bijela, crna i crvena.
• Gejše - ritual šminkanja i dotjerivanja
Grčka i Rim
• U starih Grka kozmetika je takođe bila povezana s medicinom. Kozmetička sredstva nabavljala su se kod tzv. Farmakopola (apotekara) i bila su slična onima kod Egipćana.
• Hipokrat (460-377 god.p.n.e.) “Corpus Hyppocraticum “ (sastoji se iz 59 djela, a u drugom su kozmetički propisi; opisana sredstva za uljepšavanje lica, protiv sunčanih pjega, uklanjanje bora, protiv opadanja kose, za masažu i mirisanje)
• Grci su spravljali mirisne masti za određene dijelove tijela (egipatska mast za noge, feničanska mast za bradu i prsa, marakus za obrve i kosu)
• Za šminkanje su koristili bijeli pigment “psimytion” (olovo-karbonat) i crveni (živa II sulfid), koji se počeo koristiti u vrijeme održavanja VII Olimpijade.
• Za pranje zuba: prah jelenjih rogova, pepeo životinjskih kostiju, ljekovito bilje; depilirali su se toplom smolom;
• Toaletne pudere spravljali su od praška mirisnih biljaka, uz dodatak bijelih pigmenata i služili su za upijanje znoja i mirisanje tijela i posteljine.
• Grkinje su bojile kosu, dlanove bojile kanom, upotrebljavale mnogo mirisa; muškarci i žene su nosili perike.
• U Ilijadi i Odiseji na više mjesta se spominje upotreba mirisnih ulja nakon kupanja. Tako se Odisej u zemlji Feačana poslije kupanja premazuje uljem, a usnulu Penelopu boginja Atena premazala je ambrozijevim uljem.
• Svake godine u drevnoj Ateni održavao se praznik Kallyntria- svečanost ljepote, kada su se Atenjani posebno uređivali i uljepšavali Atenin kip.
• Grčki filozof Teofrost detaljno je opisao izradu i fiksiranje mirisa pomoću ulja.
• Ulja su se nanosila na kožu i prije hrvanja.
• U starom Rimu kozmetika je doživjela veliki procvat, naročito u doba careva, kada u Rim dolazi mnogo grčkih ljekara i filozofa.
Nastaju i prve naučne rasprave o kozmetici.
• Dioskurid (oko 50.god.) napisao je udžbenik farmakologije, sa propisima za kozmetiku.
• Celsus “De medicina” u 8 knjiga (u VI knjizi piše i kozmetici)
• Hirurg Trifon pronašao je sredstvo za bojenje ožiljaka
• Galen (129-200.)daje prvi propis za izradu kreme za hlađenje (pčelinji vosak, bademovo ulje i ružina voda).
• Spominje depilator “psilotra” koji uništava korijen dlake.
• Mirisi ze izrađuju na bazi perunike i drugog mirisnog bilja.
• Rimljani koriste rumenila za lice, tečne pudere.
• Sjaj za nokte – ovčji loj i krv
• Bubuljice – ječmeno brašno i maslac.
• Rimski filozof Platus “Žena bez šminke je kao hrana bez soli”.
• Najcjenjenija boja za kosu bila je lizimahija, jer je davala svijetlu boju kose tamnokosim Rimljankama. Naziv je dobila prema Lizimahu, vojskovođi Aleksandra Velikog.
• Marcelius se u svojim spisima ruga starim muškarcima crne kose.
• Sijedu kosu češljali su olovnim češljem umočenim u vinsko sirće. To je preteča kasnijeg korištenja olovo-acetata za obnavljanje boje kose.
• Rimski pjesnici pisali su o toaleti rimskih gospođa: uveče se na lice stavljala maska “Popeana” (hljeb namočen u mlijeko), a ujutro se lice pralo emulzijom vode i mlijeka magarice. U vodu za kupanje dodavao se miris jasmina.
• Blatne kupke s dodatkom krokodilskog izmeta.
• U Starom Rimu postojao je kult kupanja. Muškarci su odlazili u javna kupališta, gdje su postojali maseri, frizeri i drugi stručnjaci za uljepšavanje, a bogate Rimljanke kupale su se u sopstvenim bazenima, okružene robinjama (“cosmetae”).
• Prvo sistematsko dijelo iz kozmetologije napisao je Kriton, ljekar cara Trajana I. Knjige su izgubljene, ali o njihovom sadržaju iscrpno je pisao Galen.
• Sastojalo se iz 4 knjige.
• Prva knjiga opisuje sredstva za očuvanje, pojačavanje rasta i bojenje kose i uklanjanje bora.
• U drugoj knjizi opisana su sredstva za čišćenje kože vrata, masti protiv znojenja i za očuvanje glatke kože na rukama, protiv mrlja na koži i ožiljaka.
• Treća knjiga imala je poglavlja o liječenju bolesti kože, uklanjanje sunčevih pjega i omekšavanju kože.
• Četvrta knjiga obuhvatala je sredstva za liječenje lišajeva, osipa, bolesti noktiju, bradavica.
• Kozmetička sredstva u Rimu prodavali su trgovci mastima, seplasiarii (prema Seplasii, ulici u Kapui, srednja Italija, gdje su se prodavala kozmetička i ljekovita sredstva)
• Oko 80. god. Rimljani su proizvodili više od 600 vrsta kozm.preparata.
2. Kozmetika u srednjem vijeku
• U većini srednjovijekovnih evropskih zemalja zapušta se higijena i primjena kozmetičkih sredstava, jer vlada uvjerenje da je isticanje ljepote djelo đavola i da je prevara stvaranje ljepote tamo gdje je prirodno nema
• Naglašava se da kozmetika nema veze sa medicinom jer ne liječi.
• Ipak, neki srednjovjekovni pisci medicinskih dijela spominju kozmetičke propise (Pavao iz Egine, 7.vijek, spominje propise za izradu preparata za njegu kože i zuba)
• Elizabetanskoj Engleskoj, u modi je bila crveno obojena kosa. Dobrostojeće žene su stavljale bjelance na lice da bi ga posvijetlile i spavale su sa parčićima sirove govedine na licu, kako bi se oslobodile bora. Jedan engleski pozorišni pisac napisao tim povodom - ”Lijepa žena je kao delikates”.
• Svijetao ten bio je simbol bogatstva; španske prostitutke koristile su ružičastu šminku.
• U Arabiji i Perziji pripremaju se boje za kosu (kana, indigo, “egipatska voda”, rastvor AgNO3), depilatori, preparati za njegu kože i kose. U to vrijeme Arapi prave toliko mirisa, da ih izvoze u Evropu.
• Arapski ljekar Ibn Sina prvi destilira droge sa eteričnim uljima i tako dobija ekstrakte mirisa.
• Farmakolog Ibn-el-Baitar u velikom djelu o farmakologiji 17. poglavlje posvećuje kozmetici.
• Arapi smatraju da vanjski izgled ovisi o zdravstvenom stanju i da se nedostaci mogu popraviti terapijskim i dijetetskim mjerama.
• U Evropi već od 9.vijeka postoji visoka medicinska škola u Salernu, koja je bila preteča medicinskih fakulteta.
• Za kozmetologiju je važna Trotula, za koju se ne zna da li je bila babica ili ljekar, ali se zna da je u 12.vijeku napisala djelo o ženskim bolestima, ali je pisala i o izbjeljivanju i bojenju kose, uklanjanju bora i proširenih kapilara.
• Nešto kasnije osnovan je medicinski fakultet u Monpelijeu. Profesor tog fakulteta, Arnaldo de Vilanova, napisao je 2 knjige o kozmetici.
• Henry de Mondeville (1260.-1320.) “Cyrurgia” prvi opisuje mogućnost trajnog uklanjanja dlaka (uvođenjem vrele igle u folikul dlake) i razdvaja dermatologiju od kozmetologije.
3. Kozmetika u novom vijeku
• U vrijeme renesanse razvijeno građansko društvo troši mnogo skupocjenih mirisa i dekorativnih pripravaka, ali je higijena bila na niskom nivou. Mnogi kozm.preparati tog doba su beskorisni ili čak štetni za zdravlje (Aqua Toffana-puder za lice sa arsenikom)
• Za čišćenje zuba korištene su samo čačkalice.
• Montaigneovi eseji (1533.-1592.)-prvi podaci o dermoabraziji u svrhu osvježenja izgleda lica; blijeda koža lica postiže se primjenom pepela i finog pijeska.
• U 16. vijeku otvorena je prva parfimerija u Parizu. Vlasnik je bio Renato Bianco, parfimer Katarine Mediči.
• U 15. i 16. vijeku medicinsku knjige više ne uključuju kozmetiku, ali se u 17.v. kozmetika ponovo smatra granom medicine i postaje veoma popularna.
• Pierre Le Conte tvrdio je da cjelokupna kozmetika služi zdravlju.
• U Jeni (17.vijek) formiran je i prvi studij kozmetologije, a 1680. izrađena je i prva disertacija iz kozmetologije “O ljudskoj ljepoti”.
• U 18 v. nastaje obimna kozmetička literatura sa savjetima za čuvanje zdravlja i ljepote. Autori su ljekari, apotekari, proizvođači kozm.preparata, ali i oni koji su se htjeli obogatiti na ljudskoj taštini. U Francuskoj –popularan crveni ruž za usne i rumenilo, kao simboli zdravlja.
• Započinje proizvodnja Kelnske kolonjske vode.
• U Francuskoj se troše velike količine dekorativne kozmetike, kolonjskih voda i parfema. To je posebno izraženo na francuskom dvoru, gdje su potrošači ovih sredstava bili ne samo muškarci i žene, nego i djeca. Razlog tome bila je prvenstveno loša higijena.
• U Versajskom dvorcu postojala je jedna jedina kada za kupanje, a i nju su upotrijebili za vodoskok.
• U Engleskoj su se plašili pretjerane potrošnje kozm.preparata i pribora za prikrivanje tjelesnih nedostataka.
• 1770. engleski Parlament donosi propis prema kojem će se sve žene, bez obzira na dob, položaj i profesiju, koje obmanu bilo kojeg građana Engleske primjenom mirisa, boja, kozmetičkih voskova, vještačkih zuba, lažne kose i sl. biti kažnjene po zakonu, a brak će biti poništen.
• Želju za dotjerivanjem nisu mogle suzbiti ni zabrane, kao što je zabrana Marije Terezije i njenog sina, Josifa II
• 1787. god. austrijski car Josif II zabranio je spravljanje, prodaju i upotrebu bijele šminke zbog štetnosti za zdravlje, a za prodaju crvene šminke odredio je veliki porez.
U 19.vijeku počinje industrijska proizvodnja kozm.proizvoda
• 1806. William Colgate –sapunsko svjećarska radnja u Njujorku. 1898-prvi Palmolive sapun
• 1879. Procter and Gamble –bijeli sapun;
• 1889 Hans Švarckopf –apoteka u Berlinu
• 1872. Arinobu Fukuhara – Shiseido kozmetika
• Prva Colgate reklamu iz novina ( 1917.)
• Colgate uljani parfem-sapun Dactylis iz 1866.
• Kozmetika dobija naučne temelje i postaje priznata grana medicine.
• U drugoj polovini 19.vijeka održan je niz velikih svjetskih izložbi na kojima su izložene i supstance za izradu kozm.proizvoda i kozm.proizvodi.
• 1893. započinje redovna nastava iz kozmetologije na Školi za frizere u Čikagu, a već od 1889. na istoj školi počinju se školovati i nastavnici kozmetologije.
• 20. vijek karakteriše veliki razvoj kozmetologije, od industrijske proizvodnje sirovina i preparata, preko stručne i naučne publicistike, edukacije, do konačne primjene u specijaliziranim ordainacijama i klinikama koje se često nazivaju “farme ljepote”.
• 1902. Nessler uvodi metodu trajnog kovrdžanja kose, a pred II svjetski rat pronađena je metoda hladnog kovrdžanja.
• 1900. Annie Turnbo Malone je počela da prodaje tretmane za kosu, uključujući i tretmane za ispravljanje kose bez oštećenja, kondicionere za kosu, preparate za rast kose -po sistemu od vrata do vrata. Ona je sama formulisala svoje proizvode.
• 1903. Hemičar Hans Švarckopf koji je imao svoju prodavnicu još od 1898. godine je prodavao šampon u prahu rastvorljiv u vodi, „Šampon sa crnom glavom“, kao alternativu za grube sapune i skupa ulja koja su se tada koristila za pranje kose.
• 1905. Sarah McWilliams je krenula sa prodajom preparata za rast kose principom od vrata do vrata. Sarah je bila afroamerikanka koja je i sama počela da gubi kosu zbog čega se udružila sa ranije već pomenutom Annie Turnbo Malone. Sarah je bila odličan menadžer, a Annie je formulisala specijalan šampon za afroamerikanke.
• 1909. Francuski hemičar Eugene Schueller je razvio prvu bezbjednu komercijalnu farbu za kosu koju je predstavio u časopisu La Coiffure de Paris. Naredne godine je ovaj hemičar imenovao svoju kompaniju kao L'Oreal.
• Iste godine, Florence Graham iz Kanade i Elizabeth Hubbard otvorili su salon na Petoj Aveniji u Njujorku, koji će kasnije Graham preimenovati u Elizabeth Arden.
• 1911. Doktor Oscar Troplowitz je razvio Eucerit koji je kasnije postao osnova Nivea kreme. Na slici je Paul C. Beiersdorf po kojem je Nivea kompanija dobila ime Beiesdorf.
• 1912. Pojava prve Nivea kreme. Nivea je uvijek reklamirana kao potpuno univerzalna krema koja može da se koristi za lice, ruke i tijelo.
• Na slikama - razvoj pakovanja Nivea kreme kroz 60 godina. U prvom redu slike iz 1912., 1924., 1925., u drugom redu slike iz 1931., 1943. i 1959. godine, da bi konačno 1970. godine dobila svoj sadašnji oblik.
• 1915. Ruž za usne je predstavljen u cilindričnom metalnom obliku koji i danas poznajemo. Shiseido je predstavio tonik za kosu namijenjen uklanjanju peruti i protiv opadanja kose.
• 1917. Shiseido izbacuje preparat za izbeljivanje kože Hydrogen Peroxide Cucumber. Pored ovog, na tržište su izbacili puder u prahu u raznim bojama.
• Do 1917. u Japan su se uvozile kopije parfema iz Pariza, da bi se konačno proizveo prvi parfem (Hanatsubaki) u Japanu koristeći cveće koje je karakteristično za Japan.
• 1920. U Americi manufakturna proizvodnja parfema i kozmetike dovodi do masovnog tržišta.
• Niveina kolekcija iz 1920. godine
• Shiseido hladan krem (cold cream) iz 1918. godine.
• 1921. Na tržištu se pojavljuje Nivea sapun za brijanje. Te iste 1921., 5. maja, na tržistu se pojavljuje parfem Chanel 5 .
• 1927. Hans Švarckopf lansira prvi tečni šampon i samo godinu dana poslije regenerator za kosu.
• 1930. u Parizu se intenzivno pojavljuju različite boje za kosu. Filmske zvezde počinju da utiču na stil i korišćenje šminke. Bledilo lica zamenjeno je holivudskim potamnjelim tenom.
• Reklama za kolekciju Irresistible iz 1930. godine i reklama za Coty puder i samopotamnjivač za tamniji ten iz 1929. godine.
• 1932. Charles i Joseph Revson, distributeri lakova za nokte i hemičar Charles Lackman su osnovali Revlon. Prezime Revson je prepravljeno u Revlon dodavanjem L od prezimena hemičara Charles Lackman..
• Visokoškolska nastava iz kozm. počinje 1908. na Columbia univerzitetu u Njujorku.
• Istovremeno u Evropi, na medicinskim fakultetima, unutar predmeta dermatovenerologija izučava se i kozmetologija.
• Prije II svj.rata na Dermatovenerološkoj klinici Medicinskog fakulteta u Zagrebu mogao se upisati izborni predmet Odabrana poglavlja iz kozmetike.
• Danas pri dermatovenerološkim klinikama obično postoje i odjeljenja za dermatološku kozmetologiju, koja se bave estetskim problemima. U rješavanju tih problema uključuju se uz dermatologe i plastični hirurzi, endokrinolozi, ORL, oftalmolozi, fizikalni terapeuti, psiholozi, sociolozi.
Značaj kozmetologije
• Ekološki pokreti koji propagiraju zdrav život doprinijeli su povećanju opšte svijesti o njegovanom i zdravom tijelu.
• Primjena kozmetičkih preparata nema samo dekorativno djelovanje, već i psihološko, društveno i medicinsko značenje.
• Poznato je da na psihu loše utiče prekomjerni rast dlaka, prekomjerno znojenje, prerano sijeđenje kose...
• Zato će depilatori, antiperspiransi i dezodoransi, boje za kosu i razna sredstav za maskiranje nedostataka na koži učiniti da se osobe osjećaju sigurnije i bolje.
• Neposredno s psihološkim djelovanjem povezano je i društveno značenje kozmetologije, jer čišćenje, njega, zaštita i uljepšavanja kože, kose i nokata doprinose opštem poboljšanju izgleda ososbe, jačaju njeno samopouzdanje i omogućavaju sigurniji nastup u društvu.
• Razvoj kozm.omogućio je da kozmetička sredstva postanu dostupna svim slojevima društva, što je posebno važno kada su u pitanju higijenski preparati.
• Medicinski značaj kozmetologije ogleda se u preveniranju bolesti kože i njenih adneksa, kao i zuba i usne šupljine.
• Preparati za čišćenje, njegu i zaštitu doprinose održavanju normalnog, zdravog stanja kože, kose i noktiju, jer sprečavaju pretjerani gubitak vlage, doprinose obnavljanju hidrolipidnog omotača, sprečavaju infekcije i brane kožu od štetnih uticaja UV zračenja i agresivnih tvari.
• Novi podaci govore da upotreba dekorativne kozmetike može dati i pozitivne imunološke odgovore, jer aktivira imuni sistem. Isto tako primjena nekih mirisa može dovesti do smirenja i relaksacije korisnika, što je dokazano snimkama EEG-a.
0 komentari:
Objavi komentar