06. 01. 2018.

Djeca u sportu - Na koji način roditelji trebaju smanjiti rizik ozljeda i trajnih oštećenja kod svoje djece

Roditelji trebaju imati trajni uvid u stvarno zdravstveno stanje svoje djece, i to mora biti roditeljska, a ne briga trenera

Izokinetička dijagnostika kao metoda objektivnog ispitivanja funkcije mišića i zglobova najčešće se spominje u liječenju odraslih i njihovih tegoba s funkcijom mišića i zglobova. No, primjena izokinetičke dijagnostike i rehabilitacije u dječjoj dobi također je iznimno važna, dugoročno još važnija nego u odrasloj dobi. Zašto?

Izokinetičkom kompjutorskom dijagnostikom najobjektivnije se ispituju svi važni parametri funkcije mišića i zglobova svakog dijela tijela, uzimajući u obzir sve osobne karateristike pacijenta (dob, spol, tjelesnu težinu, vrstu i učestalost aktivnosti). Liječnik educiran za izokinetičku dijagnostiku i analitiku iz testova može vrlo detaljno zaključivati koji su sve parametri funkcije poremećeni, utvrditi razloge poremećaja u radu mišića i zglobova, te otkriti rizik ne samo neposredne mogućnosti ozljede, nego i skrivene rizike neprimjetna razvoja kroničnih oštećenja mišića i zglobova. Drugim riječima, tom metodom ispitivanja otkriva se poremećaje koji još nisu vidljivi na rengenskoj snimci, magnetskoj rezonanci ili ultrazvuku, s obzirom na to da te tehnike otkrivaju promjene ili oštećenja na tkivima, što znači stanja već nastale štete. Mnoge mame, tate, djedovi i bake to dobro znaju, pa kad imaju tegobe s koljenima, kukovima, ramenima, kralježnicom, dolaze na izokinetički pregled i rehabilitaciju.

Problem je veći nego što se čini

Kad su djeca posrijedi, osobito ona koja se bave sportom (profesionalno ili rekreativno), često je pogrešno mišljenje da je zbog redovitosti treninga neupitno osigurano i bolje zdravlje te da se treninzi sigurno odvijaju prema najnovijim spoznajama sportske i zdravstvene struke, a da roditelji ne trebaju brinuti o tjelesnom razvoju jer sada tu brigu vode treneri, klubovi, sportski radnici.

Na žalost, desetogodišnje iskustvo u Cybex centru za izokinetičku dijagnostiku i vježbe često i grubo demantira takvo mišljenje. Statistika pokazuje da je među pacijentima koji zbog ozljede zatraže pomoć u Cybex centru više od 30 posto mlađih od 25 godina, koji su se bavili sportskim ili rekreativnim aktivnostima. Taj postotak možemo smatrati vrhom sante leda, s obzirom na to da je riječ o mladim pacijentima s teškim ozljedama, a stručnu su pomoć zatražili tek kad su iscrpili sve druge mogućnosti. Koji su razlozi tome?
Prvo, uobičajeno je mišljenje da se mladi organizam ne može tako lako ozlijediti, što je pogrešno. Jer njihovo je tijelo u intenzivnoj fazi rasta, nedovoljno sazrelih tkiva, kako kosti, tako i hraskavica, mišića i ligamenata, jer biološko sazrijevanje tkiva traje do kasnog puberteta.
Drugo, današnji način života djecu i mlade velikim dijelom stimulira na sjedenje i premalo kretanja, a radne obveze ograničavaju ih u željenim tjelesnim aktivnostima. Nasuprot tome, kad ih kao roditelji uputimo u sportsku aktivnost, to podrazumijeva određeni tjedni raspored, opterećenja koja osciliraju između smanjene aktivnosti i intenzivnih napora.
Treće, djeca se danas kvalitetnije hrane, u prosjeku su bitno viša i teža od djece prije 30-40 godina kakve kao sebe pamte roditelji, a istodobno su, zbog niza već navedenih razloga, neuporedivo manje dnevno u pokretu nego što su to bili roditelji.

Osobito je važno napomenuti da neaktivnost i sjedenje, uz povećanje tjelesne mase zbog veće visine i težine, dovode do neravnomjernih snaga mišića u pojedinim dijelovima tijela i posljedično do rizika preopterećenja zglobova i hrskavica, slabije spremnosti ligamenata za naprezanja te poremećaja statike cijelog tijela. Kad dijete čudno hoda ili trči, stoji sagnuto ili pogrbljeno, često čujemo primjedbu, pa čak i od stručnjaka, da ima pogrešno držanje. S gledišta suvremene biomehanike, ta je primjedba u najvećem broju slučajeva besmislica, jer tijelo se drži onako kako ga mogu držati njegovi mišići, a to ovisi o njihovoj snazi i kinematičkoj ravnoteži snaga mišića u svakom dijelu tijela. Tako će čovjek postati pogrbljen kad mu oslabe leđni mišići, počet će vući noge kad mu oslabe mišići u kuku i sl., a ako se takvo stanje održi dulje, oštetit će se kralježnica, kuk..., a kod djeteta u razvoju nastupit će trajni deformiteti koštanih struktura koje se formiraju prema silama što na njih djeluju.
Upravo ta činjenica da nepravilni odnosi snaga mišića mogu kod mladih u razvoju izazvati trajno oštećenje i deformitet sustava za kretanje, dugoročno gledano, izuzetno je važna. Takva osoba već u srednjim godinama patit će od težih kroničnih oštećenja zglobova i kostiju, a društvo će dobiti još jednoga mladog pacijenta s kroničnim bolestima, kandidata za radnu nesposobnost i raniji invaliditet.
Najčešći poremećaji u dječjoj dobi javljaju se u koljenima, u vidu bolova u čašici koljena ili ispod nje te kao škripanje ili preskakanje u koljenu. Danas je čest problem i deformacija kralježnice i ramenog pojasa, osobito kod djece koja više jedu ili provode mnogo vremena ispred računala.

Izokinetička dijagnostika i rehabilitacija

Poseban je problem rehabilitacija djece nakon ozljeda ili prijeloma, s obzirom na to da je uobičajenim tehnikama teško utvrditi je li provedeni program rehabilitacije u potpunosti oporavio sve funkcije mišića i zglobova, to više što djeca često prikrivaju smetnje zbog straha od daljnjeg liječenja. Važno je istaknuti i potrebu što bržeg oporavka nakon ozljede kako bi se spriječio nepovoljan utjecaj poremećene statike i kinematike dijelova tijela na ukupan razvoj djeteta.
Netko bi mogao reći da su sve tvrdnje crne. Naprotiv. Današnja medicina upravo je suvremenim tehnikama, kao što je izokinetičko testiranje i rehabilitacija, omogućila rano otkrivanje takvih opasnosti, vrlo egzaktno otklanjanje poremećaja i znatno veće mogućnosti da se osigura puna tjelesna aktivnost i kvaliteta života do duboke starosti.
S obzirom na to da na putu bavljenja sportom ima mnoštvo skrivenih stranputica koje, dugoročno gledano, dovode do poremećaja što se poslije teško ispravljaju, poruka bi trebala biti da se izokinetičkom dijagnostikom i rehabilitacijom može bitno smanjiti rizik ozljeda i trajnih oštećenja mladih koje smo uputili u sportske aktivnosti upravo radi unaprjeđenja zdravlja.
Roditelji trebaju imati trajni uvid u stvarno zdravstveno stanje svoje djece, i to mora biti roditeljska, a ne briga trenera. U tom smislu, u slučaju bilo kakve sumnje treba potražiti stručnu pomoć ili savjet liječnika. A izokinetika, osim što starijima omogućuje učinkovito liječenje artroze koljena, kukova, diskus hernija i sličnih stanja, još više osigurava djeci da uspješno kapitaliziraju svoj trud u sportu, ostanu zdravi i sposobni za sve životne izazove koji ih očekuju.

0 komentari:

Objavi komentar