U vezi smo godinama, 5 godina i zadnjih par mjeseci smo i živjeli zajedno. Mislio sam to je to, to je žena sa kojom ću provesti svoj život, bila mi je prva i jedina, ali od trenutka kada smo počeli da živimo skupa počeli su i problemi. Konkretno mnogo joj je smoteal moja mama iako sa njom nije imala nikakav kontakt. Sve je kulminiralao danas kada me je nazvala edipovcom…
MAMINIM SINOM, te mi je rekla da treba da živim sa mamom i da mi druga žena ne treba u životu, a sve zbog toga što sam se svakodnevno čuo sa mojom mamom po 3-4 puta, što sam joj išao svaki drugi dan i što se neizmjerno brinem za mamu obzirom da je bubrežni bolesnik i da ide na dijelize svaka 2-3 dana. Stvarno sam razočaran, prosto ne mogu da vjerujem i sve se nadam i mislim da je sve ovo što se danas desilo samo ružan san, da ću se probuditi i da ću moju malu vidjeti pored sebe, jer mnogo je volim, a da nije tako ne bih joj posvetio 5 najboljih godina.
Sjedim evo sam u stanu i razmišljam da mi sam stvarno pretjerao, dali sam MAMAIN SIN kako me je nazvala… ne znam ni sam, možda jesam malo pretjerivao, ali bolesna je i prosto joj treba moj apomoć, pogotovo nakon dijaliza… POLUDIT ĆU
0 komentari:
Objavi komentar