TRADICIJA KOJA OPSTAJE: KAKO SE KISELI KUPUS I NJEGOVA LJEKOVITA SVOJSTVA!

Kupus je jedna od rijetkih, ako ne i jedina, prirodna namirnica gdje je čovjek uspio poboljšati prirodu, tj. povećati nutritivna svojstva kroz proces kiseljenja.

Naime, kupus kroz procese kiseljenja fermentacijom stvara izuzetno aktivan kobalamin (Vitamin B12), koji se inače nalazi isključivo u namirnicama životinjskog porijekla. Iz tog razloga kiseli kupus je neizostavna prehrambena namirnica.

Plus, u 100 g kupusa ima 50 mg vitamina C tako da se može odlično nositi sa prvacima kada je ovaj vitamin u pitanju, limunom, kivijem, narandžom.

Potrebno vam je:

• 15kg kupusa i 1 kg soli
• ili 30kg i 2 kg soli

Priprema:

Zreli kupus, čvrstih glavica, očistiti od oštečenih listova i oštrim nožem izdubiti “korjen”. Napravljeno udubljenje ispuniti solju. Dno bačve posuti sol i na to slagati posoljene glavice kupusa, u prostore između glavica staviti čevtrtine kupusa ili po želji još manje djelove. Ponekad znam izribati kupus, posoliti i s takvim izribanim kupusom puniti plastične vrečice koje se moraju izbušiti i čvrsto zatvoriti, te s takvim vrečicama se mogu ispuniti prostori između glavica kupusa, a kod upotrebe nije ga potrebno više rezati. Kad smo poslagali sav kupus, još dodatno posolimo sadržaj bačve i dodamo vode da kupus bude gotovo sav u vodi.

Ne treba biti sav stoga što će se njegov volumen smanjiti pa će “sjesti” u bačvu u čemu mu pomažu utezi ( kamen, vrečice s vodom, boce s vodom ). Prije stavljanja utega dobro je staviti pritiskivač ( plastični, drvene letvice ). Nakon nekoliko dana treba kupus prkontrolirati i dodati vode, ako je potrebno, a u slijedećim danima skupljati pjenu koja se stvara na površini vode. Ponekad je potrebno oprati i utege. Kupus spremljen na taj način u dobrom prostoru može trajati do kasnoga proljeća ukoliko ga zbog visoko vrijednih sastojaka i finoće prije toga ne potrošite.