02. 02. 2018.

OŽENIO SAM UDOVICU KOJE JE 11 GODINA STARIJA OD MENE…



Bio sam ludo zaljubljen u nju i jedino što sam vidio bila je ona, a njenog sina sam volio kao da je moj. Kako je vrijeme prolazilo volio sam je sve više i više, a nakon samo 4 godine braka ona je otišla.

Obolila je od karcinoma na želudcu, karcinoma koji se jako brzo pojavio, jako brzo uznapredovao i … jako brzo mi je oduzeo. Prošlo je evo 6 godina i moja bol se ne smanjuje, bila je jako dobra osoba, ali jako nesretna… Mislim da je na neki način njen prvi muž sa kojim je bila 8 godina u braku glavni krivac njene bolesti koja ju je košala života.

Mnogo toga lošeg je doživjela i proživjela sa njim i sigurno da je sve to ostavilo posljedice po njeno zdravlje. STRES, SIKIRACIJA, TUGA, JAD CEMER… Osim nje za mene nikada nije niti će da postoji druga osoba, ne planiram se ženiti i jedina svijetla tačka u mom životu je naš sin,

tačnije sin moja Sanje kojeg sam uspio podići i od njega napraviti dobrog momka, poštenog, vrijednog… Uskoro puni punolestvo i ne znam kako ću se navići živjeti i bez njega obzirom da planira da se odseli u Kanadu, ali šta ću, valjda je to moja sudbina, izgleda sa mi je suđeno da me ostavljaju svi koje istinski volim, prvo roditelji i braća, pa moja Ela, i on je moj pravi sin.

0 komentari:

Objavi komentar