MAJSTORLUK NA BOSANSKI NAČIN: Ko je kriv – alkohol ili arhitekta?

Građevinska se tehnika bavi poslovima potrebnim za građenje svih vrsta arhitektonskih zgrada, cesta, željezničkih pruga, mostova, tunela, vodovoda, kanalizacija, uređenjem vodotoka i iskorištavanjem vodnih snaga (hidrocentrale), elektrana i ostalih postrojenja za proizvodnju svih dobara. Osobu koja se bavi građevinarstvom nazivamo građevinski inženjer.

Građevinska tehnika je vještina kojom ljudi od izvornih ili prerađenih darova prirode osmišljeno (planirano) sastavljaju nove tvorevine povezane s tlom, odnosno fiksirane na zemlju, pa se njima koriste.

Prirodni materijali kao što su: kamen, drvo, zemlja (glina), ali i umjetni: opeka, vapno, beton i čelik, omogućuju osmišljeno povezivanje s tlom u jednu cjelinu koju nazivamo građevinskim objektom ili građevinom.

U jednom se smjeru odvija građenje zgrada. Zgrade se ističu svojim glavnim dijelovima iznad zemlje, grade se dakle u vis, pa se građenje zgrada često naziva visokogradnja.

 Visokogradnja je doslovni prijevod internacionalizirane starogrčke riječi “arkitekton”  – arhitektura. Građenje zgrada se kod nas naziva i zgradarstvo, ali je arhitektura najuobičajeniji izraz. S druge strane imamo građenje prometnica (ceste, željeznice, mostovi, tuneli) i hidrotehničkih građevina (vodovod, kanalizacija, hidrotehničke regulacije, melioracije, iskorištavanje vodnih snaga te plovnost rijeka i kanala). Spomenuti se objekti grade uglavnom pri samom tlu, iako nije pravilo. Takvo se građenje često naziva niskogradnja, a običajniji je naziv građevinarstvo.